AVERZIJA PREMA ALKOHOLU
oh smirit ću se ja smirit
sa svojom tonom beskorisnih znanja
blagim mjestom skladištara
sa svojom perspektivnošću
ljubit ću ručicu generalnom direktoru
blagosiljat ću glupost partijskom
sekretaru
i to će biti moja revolucija
osim prugice Brčko-Banovići osim malih
lojalnih usklika
o kakvom revoltu govore bradati
sve moje htijenje svest će se na tih par
hiljada ejakulacija
na pospanu ženu i narušeno zdravlje
i više će me bolit šestica gore lijevo
nego svjetska revolucija
prijelaz kvaniteta u kvalitet je možda
selidba iz jedne podstanarske sobice u
drugu
jebe se ministrovom sinu u njegovom
ford-mustangu
za Vijetnam i kvantnu mehaniku
u onom lijepom trenutku otkrovenja
pri 160 km/h
kad se opružim konačno na odar pred
idealističko uzašašće pljunut
ću usrdno na razvlašćenu klasu i na radni
narod
na ustajanje u zoru na mitingovanje i
sastanke
na pijanke i gladovanja na efektivno radno
vrijeme
i inteligenciju na Froma i Heideggera na
strukturaliste i pragmatiste na nepismene
i
LBJ-a na male kurvice ostarjelih
funkcionerčića
na konvencionalnost tužne obavijesti
pišam ja ko bebica na lijepe reči
dosadno mi je u ovom bespuću u ovoj
slobodi
gdje već ne umijem govoriti pravim jezikom
gdje me već razumiju sasma mala djeca ili
tužni starci
o senilni svijete razbijena molekulo
čemu tvoja vila na Bermudima ili na Hvaru
ili tvoja šuplja
glava u Zagrebu tvoj imažinizam opća
impotencija
profesori su jednako sranje radnici su
jednako sranje i piljarice i svinjarice i domaćice
poslije Blokove Dvanaestorice nije
napisana pjesma
poslije Ujevića Hrvati tamburaju
Srblji nisu ni prestajali
mala zemljo tijesna li si svima
zaboga što uraditi s tobom
hajde zemljo da se pojebemo
tako si divno horizontalna tako dlakava
zemljo moja davno li se opredijelih
skorašnje li mi je opredijeljenje (M.
Nastasijević)
tako i tvoj kaos kao u židovskoj lubanji
u krematorijumu ili u urni
o kakvoj sprdnji govore politikanti
o kojem očajanju
već sasvim sam miran zemljo moja možda
zadovoljan
pijem svoje piće i jedem kruh svoj
i konačno svejedno je to meni i tebi
zvala se ti Hrvatska ili Tasmanija
gazili te majmuni ili ljudi
škropili te dušikom ili kalcijem
kopali u tebi grobove ili zahode
deflorirali te ili pošumljavali
koliko te god ljubili još se uvijek seremo
po tebi
o tome ja tebi nježno a ti kako hoćeš
mudrost tvoja ili župnikova jednaka je
obmana
spavajmo već jednom u dobroj vjeri bez
sjekire za vratom
plodimo ženice bez pomisli o djeci
bez spoznaje bez svijesti
(Encyclopaedia
moderna, 5/6, 1967.Preštampano u Ispljuvku punom krvi Živojina Pavlovića)
Нема коментара:
Постави коментар