субота, 30. новембар 2013.

Bojan Savić Ostojić: Stereorama

Nedavno je u ediciji Najbolja, u izdanju Udruženja književnika i književnih prevodilaca Pančeva, objavljena knjiga pesama Bojana Savića Ostojića, Stereorama. Jurodivi blog donosi čitaocima jednu pesmu-scenu iz ovog specifičnog "poetskog scenarijuma" u 33 epizode.




izvan ovih zidova oslikanih na betonu nema ničega, 
         nikoga, osim zadnjih kamera;
kadrirani prozori, nedvokrilni, zamagljeni vitražima, 
        nedvojbeno odaju samo odraz, odbojan.

rukohvat, i kad može da se dohvati, samo je reljefna, 
        stilizovana arabeska na muralu,
izrezbarena ne da izlaz pruži, nego da ga dočara, 
u odsustvu prostora izvan zidova koji mami na 
        domišljanje.

svakoj praznini mora se dodeliti oblik, možda s 
       početka proizvoljan;
ali nepromenljiv, u betonu:
kad se prizemi nezamislivo, prozori pod nadzorom 
        mogu i otvoreni da ostanu: ko bi uopšte pohrlio 
        kroz njih?
(ko bi uopšte zatvarao oči da ga zamisli?)
čemu i da hrli: kad su svodovi oslikani onim što je 
        nedostupno, i okom jedva dokučivo,
za korak predaleko, a kamoli za odlazak, premošćenje, 
        izgradnju nadvožnjaka, obilaznice;

izvan montiranih svodova, 
pod reflektorima, 
iza kupole
      nema pozadine, nema ničega.

da barem ima nekoga.


Bojan Savić Ostojić (1983)
iz knjige Stereorama (UKKPP, Pančevo, 2013) 

петак, 8. новембар 2013.

Miodrag Danilović - Sivi zbeg



Prva knjiga Miodraga Danilovića, Sivi zbeg, u jednom pakovanju donosi nekoliko persona: izgrađenog suptilnog liričara i preciznog a sugestivnog pripovedača, sklonog i veštoj dramatizaciji i dugom dahu. 

Od teksta do teksta, koje neki, radi žanrovskih komoditeta, nazivaju "drugim književnim oblicima", postupno se otkriva po nijansa pisma i glasa Miodraga Danilovića. Čitamo kako se razuzdani ludizam okretno osenči melanholičnim tonovima - zamišljamo kako bi pisao Rešin Tucić da je zatvoren u reverdijevsku keliju. Čitamo kako se statičnost opisa slike i prizora razigra u živu kolokvijalnu prepirku u kojoj se za samoubistvo koristi žovijalna perifraza "trik pomoću kojeg se nestaje". 

Onog najraskošnijeg Danilovića pročitaćemo, neočekivano, upravo u "Belešci u autoru", gde ćemo saznati da mu ni romaneskna ambicija ne bi bila nedostižna. 

To ni izbliza nisu svi džokeri Miodraga Danilovića u ovoj ozbiljno odigranoj partiji pokera. 

Bojan Savić Ostojić





U NEDOSTATKU PUDERA
Slobodanu Tišmi 


Da sam gejša
Počistio bih
Kavez svog papagaja

Na prozorskoj dasci
Osušio izmet
Na vrelini popodnevnog sunca

Pred izlazak
Istucao u
Malenom porculanskom avanu

I posvetlio lice


Miodrag Danilović (1981) 
SIVI ZBEG 
Udruženje građana Knjižuljak, Beograd, 2013. 
(Biblioteka Patenti)
ilustracija: Milica Jovanović
štampa: Grafovid, Zemun

photo: S A O G O