понедељак, 29. април 2013.

Hans Arp i Kurt Šviters: dve dAdA pesme



Sekundara



da sam kad sam
jedan dva sam
da sam kad sam
tri i četri
da sam kad sam
i koliko
da sam kad sam
ti ka ta kam
da sam kad sam
pet je šest je
da sam kad sam
sedam osam
da sam kad sam
ka da sta nem
da sam kad sam
ka da kre nem
da sam kad sam
devet deset
da sam kad sam
danest dvanest

Hans Arp
(1887-1966)






Mala pesma za velike mucavce

Ri ri ri riblja ko, riririri ribljakost
bila je na, bila je na steni
ali kako, je kako, dospela, kako
tamo, tamo, tamo?

More je more, mmore, more ju ju je
tamo, tamo, ta, tamo izbabacilo,
tamo leleleži, leži, tamo lllleži, lllleži
vrrlo lepo č čak vvrlo lepo!

I dođe riba, jedan ririririri, je dna rrriririririr-irririrri
  (šištavi zvižduk) reRi reRi reRi reReribar,
koji je pe pecao, pecao sve že ribe.
I on je uze, uze, on uuuze, uze je
ssa sobom, oddnese.

Ssssada je sstena, ssada, ssstena je
sssasvim b b bez rrribljek ribrljekosti
u da da dalekom, u svsvetskom moru
ttako gola, ste na, ttako užžasno gola.

Kurt Šviters
(1887-1948)


sa nemačkog preveo Marko Stojkić






среда, 24. април 2013.

Luka Stanisavljević

OROSLANJ 


Zašto svaki čovekov plan 
mora da naleti na Oroslanj? 

Je l mora svaka dobra želja 
da prođe kraj Hodmezevašarhelja? 

Kako to da se svaki brod 
nasuče na Đomaendrod? 

Otkud baš tamo Hajdusoboslo? 
Što tamo nije, recimo, Oslo? 

Opet, vi tamo imate Erd 
opet, vi tamo imate Ač 
opet, vi tamo imate Fot 
opet, vi tamo imate Šolt 

Što život nije prosta stvar? 
Što je sve neki Šekešfehešvar?

Luka Stanisavljević
utičnice i priključenija
2010, Pesničenje

субота, 20. април 2013.

dva savremena grčka pesnika




Petros Golitsis (1978)

Pesma za Anselm Kifera

Tašna
lutajuća
na praznim aerodromima
na crnim trakama
gde cede
rđu.

Potravljeni su
koraci ljudi
i ljudi sami
travu sasušenu utiskuju

Vetar zvižduće krv.

Jedan avion sa strane
Kašlje - tren pred smrt - trava sasušena.


Todoris Rakopulos (1981)

Udica

U Grčkoj ravan očiglednog
Gubi na težini svakog dana
(kako su lepa mora)

Samosvesne, poput ribe u ponoru
Kruže reči težine
Olovka u grotlu dubine

Čaura molitve se uzdiže
iz boce za disanje
Neka poruka dospe do dna
iako je zakačena na udici.


         sa grčkog preveo Dragan Vitorović