недеља, 25. октобар 2015.

Izbor iz nove poezije s prostora bivše Jugoslavije: MEKO TKIVO



Nedavno je u Zagrebu objavljen izbor nove poezije s prostora bivše Jugoslavije. 

Za prvi ovakav izbor posle dugo vremena na jeziku koji se nekad zvao srpskohrvatski zadužen je pesnik Srđan Gagić. Knjigu je izdao Klub A302 Filozofskog fakulteta, koji okuplja studente slavistike. 

Priređivač ističe: "Knjiga ima formu panorame i nastala je iz svesti o prirodnoj potrebi za povezivanjem srodnih pesničkih scena i širenjem fokusa na nešto mlađe autore". 

Izbor okuplja trideset četvoro mlađih pesnikinja i pesnika aktivnih na prostoru Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. 



Među njima su: Aleksandar Gavranić, Almin Kaplan, Ana Marija Grbić, Anja Marković, Bojan Krivokapić, Bojan Marković, Bojan Vasić, Danijel Gatarić, Danilo Lučić, Davor Ivankovac, Dušan Đurović, Goran Čolakhodžić, Irena Delonga, Ivana Maksić, Katarina Fiamengo, Lana Bastašić, Maja Klarić, Marijo Glavaš, Marin Kolić, Mili Đukić, Milica Milosavljević, Naida Mujkić, Natalija Jovanović, Petra Rosandić, Safer Grbić, Slađana Šimrak, Slobodan Ivanović, Sonja Jankov, Spasoje Joksimović, Tino Deželić, Uroš Bojanović, Vladan Šipovac, Vladimir Tabašević, Željka Horvat Čeč.


Priređivač Srđan Gagić (1988) autor je knjige pesama Deca u izlogu (2014) i član uredništva časopisa slavistike u Zagrebu, "Balkan express".


понедељак, 5. октобар 2015.

МИЛАН МИЛИСИЦ (сиц!)



НЕПЛИЈАТЕЉ НЕ СПАВА



Неплијатељ не спава. A засто 
Не спава неплијатељ? 
Боли га глава? Лукa? Тиба? 
Неплијатељ je наолузан помоцу зуба 
Којих има пуна уста 
И олузје га зуљa 

Мозда му је хјадно 
A у клевету хјадно је гадно - 
Неплијатеља муци несаницa 
Мозда блине за своју дјецу
За мале неплијатеље 
И лазмисља: На концу
Сто це нам мама скухати у лонцу... 

Неплијатељ никад не милује. 
А засто неплијатељ не милује? 
Зато сто стално спијунила 
Стално иза угла пловилује - 
И уклатко, овако стоје ствали
Све најбоље кај смо ми змислили 
Неплијатељ хоце да поквали! 

Неплијатељ се лазмнозава блзо 
Тако нам слузба јавље 
Али ми цемо га муцити несаницом 
Док му не уплопастимо здлавље 
Ми смо непобједиви и снаге имамо јос 
Да му излесетамо кос 

Глудни
          Кликтај испустимо: 
                                   Hulla! 
Тако се насе екипе побједа слави - 
Ми цемо неплијатеља дотуци цим се појави 
Нецемо неплијатељу дати ни да зине! Нулa! 
Нека гута слине! 
Све сто казе слазе! 
Његове лијеци се не вазе! 

Вазе се само насе лијеци 
Јел ми смо паметнији и веци 
И бољи и хлаблији и јаци 
Ми смо лодзени да будемо плваци  
И само јос тлеба да дознамо 
Како да неплијатеља свугдје плепознамо. 






Милан Милисиц 

(6.7.1941-5.10.1991.)
Мацка на смецу
Бигз, Беоглад, 1984.



петак, 2. октобар 2015.

Edgar Li Masters - Antologija Spun Rivera

U izdanju izdavačke kuće Metella-Xenia objavljena je knjiga pesama Antologija Spun Rivera, Egara Lija Mastersa. Knjiga sadrži prevod svih pesama iz integralnog američkog izdanja knjige iz 1916. godine.
Jurodivi blog objavljuje tri pesme iz knjige i odlomak iz predgovora.


Noćni čuvar Endi

U španskom plaštu,
starom šeširu širokog oboda,
i kaljačama od filca,
sa Tikom, mojim vernim psom,
i čvornovatim štapom od hikorija,
šunjao sam se sa fenjerom
od vrata do vrata na trgu,
dok su ponoćne zvezde kružile,
a zvono na tornju romorilo
od udara vetra;
i umorni koraci doktora Hila
zvučali su kao da neko hoda u snu,
a petao je pevao u daljini.
A sada neko drugi nadgleda Spun River
kao što su i drugi pre mene.
Sada ležimo ovde, i doktor Hil i ja,
tu gde niko ne provaljuje, niti krade,
i gde nikome ne treba čuvar.


Neli Klark

Bilo mi je samo osam godina;
pre nego što sam odrasla i shvatila šta to znači,
nisam imala reči za to, samo
sam bila uplašena i rekla majci;
a otac je uzeo pištolj
i ubio bi Čarlija da nije bilo njegove majke.
Pa ipak, ta priča se prikačila za mene.
Ali čovek koji me je oženio, udovac od tridesetpet,
bio je novi u gradu i nikad nije čuo priču,
sve dok nisu prošle dve godine od našeg venčanja.
Onda se osećao prevarenim,
a i selo se složilo da nisam u stvari devica.
I tako me je napustio, a ja sam umrla
naredne zime.


Gđa. Kesler

Gospodin Kesler je, znate, bio u vojsci,
i izvukao je šest dolara mesečno kao penziju,
stajao je na ćošku, raspravljajući o politici,
ili sedeo kod kuće čitajući Grantove6memoare.
A ja sam izdržavala porodicu tako što sam prala,
i otkrivala tajne o ljudima na osnovu njihovih
zavesa, prekrivača, košulja i suknji.
Jer nove stvari vremenom ostare,
i onda se zamene boljima ili se uopšte ne menjaju:
ljudi ili napreduju ili nazaduju.
Kirije i zakrpe vremenom se povećavaju,
i nema tog konca, niti igle koja će srediti propadanje,
a postoje mrlje jače od sapuna,
i postoje boje koje se javljaju uprkos svemu,
one koje vas krive za propast haljine.
Maramice i miljei imaju svoje tajne –
život i pralja znaju sve o tome.
I ja, koja sam išla na sve sahrane
u Spun Riveru, kunem se da nikada nisam
videla mrtvo lice, a da nisam pomislila da izgleda
baš kao nešto oprano i opeglano.

Edgar li Masters (Edgar Lee Masters, 1868-1950)
sa engleskog preveo Vladimir Stojnić


odlomak iz predgovora:

 Antologija Spun Rivera je stihovana hronika jedne varošice u Ilinoisu, na američkom Srednjem zapadu, vremenski okvirno smeštena na prelasku iz devetnaestog u dvadeseti vek. Mnogo je distinktivnih stvari koje ovu hroniku odvajaju od uobičajene. Najpre: nju ne saopštava jedan glas, objektivni hroničar koji redom beleži događaje što sačinjavaju istoriju jednog mesta. Naprotiv, hronika je decentralizovana do krajnjih granica, mnoštvo je glasova koji nam se obraćaju, a oni pripadaju samim učesnicima, onima koji su je i stvarali i čija je refleksija neposredna i subjektivno obeležena. Istorija jednog mesta tako postaje naličje istorije kakvu poznajemo kao disciplinu: to više nije celovita priča, narativ ispričan sa nezavisne pozicije, već niz fragmenata koji se prepliću, sudaraju i razilaze u pokušaju da ispričaju detalje iz sopstvenih života. Druga, možda još bitnija činjenica koja narušava koncept hronike je ta što ovi glasovi ne pripadaju živima. Izmeštanje lirskih subjekata u onostrani, zagrobni svet, i to u trenutku dok nam se obraćaju, omogućava im da progovore na nepatvoren način, koji više nije uslovljen ovozemaljskim interesima, strahovima, koristima i inhibicijama.

Vladimir Stojnić