уторак, 27. децембар 2022.

Nenad Jovanović: KAIN I ABOT, AVELJ I KOSTELO (Arhipelag, 2022)

 



VODA

Jezera su tužna kao koščata novorođenčad.
Dno im je baza. Voda - superstruktura.
Pre no što ovo stigoh da izustim,
u mojoj usnoj duplji nastao je vir.
Premda opali s porodičnog stabla,
listovi u njemu sadržavahu citiran
inauguralni govor umesto predačkih imena.
Jelen se kretao ka neizmernom pojilu,
mršav i pun metaka. Šta je
sa kostima žene koja brkaše nadir i zenit
kao ja nostalgiju i melanholiju?
Crni sine, crno slovo, crna žuči - 
boju rđe imaju tek mikrofon i jelen.



понедељак, 5. децембар 2022.

Ibrahim Hadžić

 


LIPANJSKI RUČAK SA PRIJATELJEM U RESTORANU POD LIPOM NAKON IZOLACIJE OD KOVIDA 19


Sedim s prijateljem u bašti restorana

Ovijeni smo mirisnim čaršavima kao bolesnici,

Ili mirisnim oblogama, pa zašto da ne kažem

Mirisnim kupkama,

Ili da kažem još preciznije, umotani u ćefine

(obojica smo muslimani i ta nas mrtvačka odeća neće mimoići).


Dakle, poručeno jelo lepo izgleda,

Ali od snažnog lipinog mirisa

Jelo slatko miriše na lipu.

Tome su pridonele pčele;

Svaka je zauzela po jedan cvet

I po sebi lepe tečni i žućkasti lipov med.


A kada vetrić dune,

Razleti se kao staro zlato žuti cvetni polen,

Koji umesto mirođije i raznih svakojakih začina,

Neponovljivo začinjava i nas i naše jelo.


(7. VI 2020)


Ibrahim Hadžić (1944)

Zrnca

Partizanska knjiga 2021