четвртак, 19. децембар 2013.

Bob Kaufman

U izdanju Petog talasa iz Niša, objavljena je knjiga izabranih pesama američkog bitničkog pesnika Boba Kaufmana, u prevodu Ivane Maksić. Jurodivi blog svojim čitaocima prenosi jednu pesmu iz knjige.



Bezbožničke  misije


Želim me sahrane u nekom nepoznatom mesečevom krateru.

Želim da sagradim minijaturne terene za golf na svim zvezdama.

Želim da dokažem da je Atlantida bila letovalište pećinskih
                 ljudi.

Želim da dokažem da je Los Anđeles neslana šala koju nam serviraju
                 nadmoćna bića sa neke planete smeha.

Želim da razotkrijem da je Raj luksuzni sanatorijum
                pun bogatih psihopata koji misle da mogu da lete.

Želim da pokažem da je Biblija izlazila u nastavcima u nekom rimskom
                dečijem časopisu.

Želim da dokažem da je sunce rođeno kada je Bog zaspao
                sa pripaljenom cigaretom, umoran nakon teške noci suđenja.

Želim da dokažem jednom zasvagda da nisam lud. 



Bob Kaufman (1925-1986)
iz knjige Samoće prepune usamljenosti (Peti talas, Niš, 2013)

sa engleskog prevela Ivana Maksić

субота, 30. новембар 2013.

Bojan Savić Ostojić: Stereorama

Nedavno je u ediciji Najbolja, u izdanju Udruženja književnika i književnih prevodilaca Pančeva, objavljena knjiga pesama Bojana Savića Ostojića, Stereorama. Jurodivi blog donosi čitaocima jednu pesmu-scenu iz ovog specifičnog "poetskog scenarijuma" u 33 epizode.




izvan ovih zidova oslikanih na betonu nema ničega, 
         nikoga, osim zadnjih kamera;
kadrirani prozori, nedvokrilni, zamagljeni vitražima, 
        nedvojbeno odaju samo odraz, odbojan.

rukohvat, i kad može da se dohvati, samo je reljefna, 
        stilizovana arabeska na muralu,
izrezbarena ne da izlaz pruži, nego da ga dočara, 
u odsustvu prostora izvan zidova koji mami na 
        domišljanje.

svakoj praznini mora se dodeliti oblik, možda s 
       početka proizvoljan;
ali nepromenljiv, u betonu:
kad se prizemi nezamislivo, prozori pod nadzorom 
        mogu i otvoreni da ostanu: ko bi uopšte pohrlio 
        kroz njih?
(ko bi uopšte zatvarao oči da ga zamisli?)
čemu i da hrli: kad su svodovi oslikani onim što je 
        nedostupno, i okom jedva dokučivo,
za korak predaleko, a kamoli za odlazak, premošćenje, 
        izgradnju nadvožnjaka, obilaznice;

izvan montiranih svodova, 
pod reflektorima, 
iza kupole
      nema pozadine, nema ničega.

da barem ima nekoga.


Bojan Savić Ostojić (1983)
iz knjige Stereorama (UKKPP, Pančevo, 2013) 

петак, 8. новембар 2013.

Miodrag Danilović - Sivi zbeg



Prva knjiga Miodraga Danilovića, Sivi zbeg, u jednom pakovanju donosi nekoliko persona: izgrađenog suptilnog liričara i preciznog a sugestivnog pripovedača, sklonog i veštoj dramatizaciji i dugom dahu. 

Od teksta do teksta, koje neki, radi žanrovskih komoditeta, nazivaju "drugim književnim oblicima", postupno se otkriva po nijansa pisma i glasa Miodraga Danilovića. Čitamo kako se razuzdani ludizam okretno osenči melanholičnim tonovima - zamišljamo kako bi pisao Rešin Tucić da je zatvoren u reverdijevsku keliju. Čitamo kako se statičnost opisa slike i prizora razigra u živu kolokvijalnu prepirku u kojoj se za samoubistvo koristi žovijalna perifraza "trik pomoću kojeg se nestaje". 

Onog najraskošnijeg Danilovića pročitaćemo, neočekivano, upravo u "Belešci u autoru", gde ćemo saznati da mu ni romaneskna ambicija ne bi bila nedostižna. 

To ni izbliza nisu svi džokeri Miodraga Danilovića u ovoj ozbiljno odigranoj partiji pokera. 

Bojan Savić Ostojić





U NEDOSTATKU PUDERA
Slobodanu Tišmi 


Da sam gejša
Počistio bih
Kavez svog papagaja

Na prozorskoj dasci
Osušio izmet
Na vrelini popodnevnog sunca

Pred izlazak
Istucao u
Malenom porculanskom avanu

I posvetlio lice


Miodrag Danilović (1981) 
SIVI ZBEG 
Udruženje građana Knjižuljak, Beograd, 2013. 
(Biblioteka Patenti)
ilustracija: Milica Jovanović
štampa: Grafovid, Zemun

photo: S A O G O 



среда, 23. октобар 2013.

Agon 24




Američki pesnici otvaraju rubriku prevedena poezija dvadeset četvrtog Agona: Robert Krili i Čarls Bernstin, u respektivnom prevodu Ivane Maksić i Dubravke Đurić. Donosimo stihove mlade poljske pesnikinje Zofje Baldige, koje je prevela Biserka Rajčić.
U rubrici poezija zastupljeni su Marijo GlavašJelena NidžovićUroš Bojanović i Luka Bešlagić.

Rubriku o poeziji čine prikazi. Nasuprot dosadašnjoj praksi godišnjih pregleda izdavačke produkcije, uredništvo se odlučilo da ovaj važan segment postane redovan u Agonu. Prikazi nisu usmereni isključivo ka mlađoj srpskoj sceni, već nastoje da isprate najvažnije pesničke knjige objavljene u regionu, sa širim generacijskim spektrom razmatranih autora, uključujući i knjige prevedene poezije.
U ovom broju, o knjizi Danijela Dragojevića, Negdje, piše Bojan Savić Ostojić. Vladimir Đurišić predstavlja poslednji izbor iz poezije Tomaža Šalamuna, Riječ je temelj svijeta, koji je preveo i priredio Josip Osti. Nova knjiga Marka Pogačara, Crna pokrajina, predstavljena je u tekstu Marjana Čakarevića. I najzad, o prvencu Danila Lučića, Beleške o mekom tkivu, piše Kristijan Olah.

понедељак, 7. октобар 2013.

Ema Stefanovska

ЧИТАНКА


Мама, 
Ova pesma se ne uklapa 
Ne rimuje 
Нити može biti pesma 
Učiteljica kaže napamet 
изражајно 
Nigde veznika 
naracije 
Sve nabacano bezveze bez reda 
Bez sleda песничких slika 
devočice treba da je srede 
slože ispeglaju 
a fudbal 
mama 

Travestit sa mačkom uleti 
у стихове uzme svu interpunkciju сtavi u brushalter veverica raspara niti kljok kljok kljok klojk вrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr Metakrilne usne налепљених похотних погледа наглашена лепота женскост 
Mama kakvo je to biće kaže tata 
njemu je mesto u ludari ne u čitanci 
ja mislim da je cool 
kaže заразиће ме 
ako mi ukrade lepe reči 
zamuckivaću u školi 
pesmicu neću znati 
врцкаћу 
смејаће ми се 
a meni deluje normalno 
хоћу kopačke 
šta ako ti zagori ručak 
tata оставља прљаве чарапе на лустеру 
stalno se dernja 
љутиће се 
pljuvaћe на под 
psovaće 
mrzim karfiol neeeeeeeeee мама 
мама  a kako nastaje jabuka 
Ne znam 
Мама а како настаје птица 
Ne znam 
Mama a otkud transvestit u pesmi 
Neobično je 
To je on ili ona  ne može i jedno i drugo 
Е много те danas сврби гузица варјача је близу 
Mama a kako uopšte nastaje pesma 
Ne znam   isto kao deca 
A kako nastaju deca 
Ne znam 
To pitaj Vaska Popu 
Mama a kako nastaje Vasko Popa 
E jebo te otac što te ludog napravio 
мама а што ти и тата не волите транџу 
sva je deca vole zna da igra lastiž i fudbal 
то је мушко sine само носи хаљину prerušila se 
pa šta ako je nosi 
                                       i ti nosiš pantalone 
samo pederi i ludaci nose haljine 
                          oni ljube jedan drugog 
                               mama 
                               a jel otac Makarije peder ili ludak 
e nećeš ti danas u igru bogami zaveži budalo da te neko ne čuje 
                               ali Makarije stalno nosi haljinu 
                               A tata uvek juri za njim da mu pre svih poljubi ruku 


Ema Stefanovska, 
izbor iz novije srpske poezije Van, tu: free, OKF, Cetinje 2013.

среда, 18. септембар 2013.

Van, tu: free, izbor iz nove srpske poezije



U izdanju Otvorenog kulturnog foruma iz Cetinja, objavljena je knjiga izabrane nove srpske poezije, pod nazivom Van, tu: free. Knjigu su priredili Vladimir Đurišić (Podgorica) koji je napisao predgovor i Vladimir Stojnić (Beograd), autor pogovora.

U izboru su zastupljeni: Marjan Čakarević, Dejan Čančarević, Enes Halilović, Jelica Kiso, Goran Korunović, Uroš Kotlajić, Danilo Lučić, Ivana Maksić, Bojan Marković, Natalija Marković, Petar Matović, Željko Mitić, Dragana Mladenović, Danica Pavlović, Ognjen Petrović, Viktor Radonjić, Dragan Radovančević, Bojan Samson, Bojan Savić Ostojić, Ana Seferović, Ema Stefanovska, Maja Solar, Marko Stojkić, Vladimir Stojnić, Tamara Šuškić, Vladimir Tabašević, Jasmina Topić, Siniša Tucić, Bojan Vasić, Miloš Živanović i Nikola Živanović.



Kako je u predgovoru istakao Vladimir Đurišić, reč je o umetnicima čije stvaralaštvo predstavlja „neke od najboljih stihova i knjiga u Srbiji“.
- Njihove pozicije unutar scene su različite, kao i njihove poetike. Tu su pjesnikinje i pjesnici koji su na pjesničkoj sceni Srbije postali aktivni već početkom ovog vijeka, zajedno sa onima koji na nju tek stupaju. Vodila nas je želja da predstavimo što cjelovitiji pogled na savremeni pjesnički trenutak Srbije. Činilo nam se bitnim da knjigom, prvom ove vrste u ovoj bilateralnoj latenciji, predstavimo crnogorskim čitaocima reprezentativan uzorak mnogoglasja koje u ovom trenutku karakteriše sve dinamičniju mladu srpsku pjesničku scenu. Tako ovaj panoramski izbor prije predstavlja uzorak zatečene pluralnosti, nego konstrukt neke preferirane polifonije. Mada, vjerovatno, ni ova druga tendencija nije propustila da u žuđenu neutralnost prenošenja stanja protegne svoje epistemološko – priređivačke pipke.

недеља, 8. септембар 2013.

Nenad Milošević

NAUK


Umaći svemu, ipak. I lutanju.
Ne mogu da poverujem da je nešto
ispravnije od drugog.
Nije istinit svaki nauk.
Ne postoji put.
Sve se može izgubiti
jednosatnim telefoniranjem.
Juče sam prijatelju slikaru
i rok muzičaru rekao, složili smo se,
sreća je u nama, neposredna je!
a danas mislim, (siguran sam)
da čovek nije spreman za nju.
Da li mi onda nešto,
ako ovo razlikujem, preostaje?
Ne, jer ne postoji put.

Nenad Milošević, Umanjenja, Prosveta, 1996.

петак, 30. август 2013.

Farewell to Seamus Heaney



KOPANJE

Između mog prsta i palca
Zdepasto pero leži; lagodno kao pištolj.

Pod mojim prozorom čist, oštar zvuk,
To ašov u peskušu tone:
Moj otac rilja. Gledam dole.

Dok mu se zategnuta zadnjica međ cvetnim lejama
Nisko naginje, pa se dvadeset godina unazad opet javi
Saginjući se ritmično preko brazdi za krompir
Gde je riljao.

Gruba čizma ugneždena na uhu ašova, držalja
Uz unutrašnju stranu kolena čvrsto dignuta.
Iščupao bi stabljiku, sjajnu oštricu zario duboko,
Pa rasuo mlade krompire, a mi ih skupljali
I voleli njihovu hladnu tvrdoću u rukama.

Stari je, bogami, umeo da radi ašovom.
Baš kao i njegov stari.

Moj deda je vadio više treseta dnevno
No bilo ko na Tonerovom blatu.
Jednom mu donesoh bocu mleka
Labavo zapušenu papirom. On je diže,
Otpi, pa odmah navali
Da reže i slaže vešto; naslaga busenja beše mu
Do iznad ramena, a sve je dublje zalazio
Za dobrim tresetom. Kopajući.

Svež zadah raskopanog krompirišta, muljanje i šljapkanje
Gnjecavog treseta, kratko zasecanje oštrice
U živo korenje, sve mi se to u glavi razbudi.
Ali ja nemam ašov da takve ljude sledim.

Između mog prsta i palca
Zdepasto pero leži.
Kopaću njime.


Šejmas Hini (1939-2013)

sa engleskog preveo Srba Mitrović

iz knjige Prirodnjakova smrt (Death of a Naturalist, 1966).

недеља, 9. јун 2013.

Agon broj 23



Dvadeset treći broj časopisa Agon u rubrici prevedena poezija čitaocima predstavlja američku pesnikinju Trejsi K. Smit, dobitnicu Pulicerove nagrade za poeziju 2012. godine. Nakon njenih pesama iz nagrađene zbirke Život na Marsu, koje je preveo Nikola Živanović,  sledi poezija grčkih pesnika mlađe generacije Petrosa Golitsisa i Todorisa Rakopulosa, u prevodu Dragana Vitorovića.

Rubrika poezija donosi cikluse pesama Nenada Jovanovića, Vladimira Đurišića, Nikole Živanovića i Darka Šeparovića.

Uredništvo Agona u ovom broju prezentuje pregled dosadašnje aktivnosti, kroz Bibliografiju svih priloga koji su tokom četiri godine, od početka 2009. do kraja 2012. objavljeni u Agonu. Na ovoj stranici sa linkovima, čitaoci sa jednog mesta mogu da pristupe svim prilozima koji su u časopisu objavljeni od početka, odnosno od prvog broja, pa zaključno sa dvadeset prvim, ali i da se informišu, kroz zasebni indeks, o prevodiocima koji su sarađivali sa Agonom.

Uživajte u čitanju!

Vladimir Stojnić

среда, 22. мај 2013.

Bojan Marković dobitnik nagrade Mladi Dis za 2013.



Na ovogodišnji konkurs za rukopis prve pesničke zbirke, čijem autoru Gradska biblioteka Vladislav Petković Dis u Čačku dodeljuje nagradu „Mladi Dis“, stiglo je 26 radova.
Žiri sa izvesnom dozom žaljenja konstatuje da se broj pristiglih rukopisa iz godine u godinu smanjuje, što ograničava mogućnosti izbora i utiče na opadanje sveukupnog kvaliteta žiriranih radova. Ovo je najverovatnije posledica ekspanzije interneta koji nudi neograničenu mogućnost (samo)objavljivanja, ali isto tako utiče na izostanak svesti o potrebi recenzije, kritičke procene poezije i institucionalizovanog izdavaštva.
Žiri u sastavu Miloš Petković (predsednik), Enes Halilović i Vladimir Stojnić jednoglasno je odlučio da ove godine nagrada pripadne rukopisu potpisanom šifrom Riba. Razrešenjem šifre otkrilo se da rukopis potpisuje Bojan Marković (1985) iz Užica.
Među pristiglim rukopisima koji mahom praktikuju stereotipno shvaćenu duhovnost i/ili nedovoljno promišljeni sentimentalizam, rukopis Bojana Markovića izdvojio se upravo telesnošću teksta, senzibilitetom za neoavangardne tehnike, kao i poetičkom i kvalitativnom ujednačenošću većine pesama. Specifična, i što ne reći: mladalačka, gotovo raskalašna ekspresivnost u navedenom rukopisu ukršta se sa simulacijama nadrealističkih tehnika automatskog pisanja, sa duhovitošću i jezičkom igrivošću. Svest o tekstualnom eksperimentu i o jeziku kao domu pesme i sveta govori da je ovde reč o autoru koji smelo i zrelo započinje svoju bibliografiju, ali od koga tek treba očekivati dalje pesničko sazrevanje.
Pored nagrađenog, žiri naročito pohvaljuje rukopis potpisan šifrom Leamas, koji se izdvaja od ostalih ujednačenim kvalitetom, a čijeg autora ohrabruje da istraje u radu na ovom tekstu i u pokušajima da ga objavi. Iza šifre Leamas krije se  Marko Tomić iz Jagodine (1989).
Od preostalih rukopisa, žiri izdvaja one u kojima je prepoznao pojedine uspele pesničke momente, a to su oni potpisani šiframa:  Naum Konstantin, koji potpisuje Marko Glišić (1983) iz Kragujevca, Svan Rokanten koji potpisuje Zlatko V. Stevanović (1989) iz Užica, Lilit koji potpisuje Katarina Pantović (1994) iz Beograda, i Damaskin koji potpisuje Jana Aleksić (1984) iz Beograda.

Vladimir Stojnić