субота, 31. март 2012.

AGON br. 17



Sedamnaesti broj časopisa Agon u rubrici prevedena poezija čitaocima predstavlja pesnike Krakovske avangarde, pokreta koji je bio aktivan tokom dvadesetih i na početku tridesetih godina 20. veka u Poljskoj. Uopštenu književno-istorijsku konotaciju ovog pokreta u uvodnom tekstu mapira prevoditeljka Biserka Rajčić, nakon čega slede pesme najznačajnijih predstavnika Krakovske avangarde: Tadeuša Pajpera, Julijana Pšiboša, Jana Bženkovskog i Jalua Kureka.

Rubrika poezija predstavlja pesme Uroša Kotlajića, Slobodana Ivanovića, Miloša Petkovića i Marka Vujoševića.

Rubrika o poeziji donosi temat o eksperimentalnim američkim pesničkim pravcima 21. veka, Konceptualizmu i Flarfu. Temat je priredio Nikola Živanović koji je autor i jednog uvodnog teksta, dok je drugi uvodni tekst napisao Vladimir Stojnić. Priređivač temata je odabrao tekstove Keneta Goldsmita, Vanese Plejs i Roberta Fitermana, Vanese Plejs, Dru Gardnera i Majkla Gotliba, a ove tekstove, kao i ilustrativni primer poezije Konceptualizma i Flarfa sa engleskog je preveo Vladimir Stojnić.

Uživajte u čitanju!

uredništvo Agona

www.agoncasopis.com



уторак, 20. март 2012.

Svetski dan poezije


U sredu, 21. marta, u organizaciji Kulturnog centra Beograda biće obeležen svetski dan poezije. Ovogodišnji jednodnevni program, pod geslom Poezija vs. Recesija, u saradnji sa KCB, uređuju Bojan Vasić i Vladimir Stojnić.

Program svetskog dana poezije

SAUČESNIŠTVA
12.00 – Poeziju Petrua Krdua čitaju: Tanja Kragujević, Radmila Lazić, Dubravka Đurić, Milica Lilić Jeftimijević, Dragana Mladenović, Vasa Pavković, Mileta Prodanović, Jelena Marinkov, Gabrijel Babuc
12.00 - 22.00 - Kolaži i poezija Tatjane Cvejin (video-prezentacija)

IMAGOLIRICA
13.00 –Izlog KCB-a, Trg republike 5
Otvaranje izložbe fotografija pesnikinja i pesnika nove generacije
Autor: Danilo Lučić

12.00 – 22.00 - KIKIRIKI I DŽABE PIVO (Peanuts og fri rad) – filmsko putovanje kroz dansku scensku poeziju (64 m, 2009); sa prevodom na engleski


POEZIJA VS RECESIJA

urednici Vladimir Stojnić i Bojan Vasić


17.00 - Restrikcija ili restrukturiranje: potrošnja i proizvodnja poetskih modela)

Učestvuju: Dejan Ilić, Dubravka Đurić, Alen Bešić, Nenad Šaponja i Biljana Andonovska;

Moderatori: Vladimir Stojnić i Bojan Vasić


19.00 - Bilans stanja
Poeziju čitaju: Nikola Vujčić, Milovan Marčetić, Mirjana Simović, Ljiljana Đurđić, Jelica Kiso, Bojan Savić Ostojić, Tamara Šuškić, Danica Vukićević, Petar Miloradović, Vladimir Kopicl, Miloš Petković i Ognjen Petrović;

Moderatori: Jelena Milinković i Bojan Vasić

субота, 17. март 2012.

Razgovor (Dragojević:Савић Остојић)

SAN

(Danijel Dragojević)


San. Jedan se zločinac gubi u mojim riječima.

Ne vidim ga. Na tlu cijeloga grada

umnažaju se koraci. Koraci među koracima.

Teško disanje, ispraznost plodova.

A onda Božja amnezija kao takva, total.

Na jedno lice bili su pali glagoli straha,

sada su se vratili odakle su došli.

Smirilo se javno jutro, uvenuo zid.

Njegovo srce kuca na velika otvorena vrata,

kaže se svemir. Dobrodošao, dobrodošao,

neka se nesreća odjene onako

kako se pristoji svjetiljci.

.



комарац

(Бојан Савић Остојић)

комарац (-музика) слетео је на san, песму д. драгојевића; насумично је одабрао седми стих и сместио се надомак речи „došli“, за којом следи тачка. а потом, минут касније, попео се стих више, изнад речи „bili“; и сад контемплира устоличен на слову l између две тачке на i („samo su točke svete“). како да наставим читање а да га не прекинем; будем ли преобзиран према његовом ритму и редоследу (и темељитости), вероватно ћу оставити раскриљен дд-ов žamor те узети другу књигу. завршио сам белешку: још се држи изнад глагола „bili“: можда то покушава нешто да ми саопшти.


а можда му, његовом уху, просто смета плусквамперфекат на чијем се почетку устоличио – „bili su pali“ – те тим тврдоглавим столпничењем истрајно негодује?


у ствари – не. комарац је умро. можда слетевши на страницу – можда је усмрћен негде у зраку (нисам га ни пипнуо). остаје ми да размишљам о стиху на који је првобитно слетео:


sada su se vratili odakle su došli.


четвртак, 8. март 2012.

Милан Милишић

ова песма, из истоимене књижице, то јест, њени први стихови, последњих недељу дана, никако да ми изађу из главе: чујем неки туђи глас како увек почиње да је рецитује.


КОГА НЕМА

Кога није - без њега се може
И суздржаност - чија је већа?
Прах се одсуства његовог таложи
У тих сталактит ил у стећак

Кога нема - бришу му се стопе
Празни минути његов простор пуне
Ко пахуљице снијежне, топле
Прозор напуштене собе

Кога нема - гдје сад корача
Над којом спором водом снатри
Лице његово - промијењено лице спавача
И у имену му слова саплет

Гдје му трагови престају - не зна се
Тако ни росе стисак грани
А поређује га ко не умије
Oд назочности његове да се брани.

Милан Милишић (1941-1991)
Кога нема, Просвета, 1972.

понедељак, 5. март 2012.

Lazybag Poetry evening


zahvaljujući ivanu jovanoviću i jelici kiso, donosimo odlomak iz lazybag poetry evening-a, održanog pre nekoliko dana na crvenom krstu.

među glasovima i likovima prisutnim na ovom snimku mogu se čuti: odlomci tekstova slobodana ivanovića, uroša kotlajića, bojana vasića, tamare šuškić, bojana savića ostojića - odlomci slika milana nenezića - i odlomci razgovora (koji se neće pripisati nikom ponaosob).


понедељак, 27. фебруар 2012.

M. Pogačar/B. Vasić

sinoptička lektira sklopljena pod geslom riječ je/ i što se tu ima dodati?


Marko Pogačar
STOL (KAKAV ZAISTA JEST)

Tamo te, uho, polažem da bih te čuo:
kao što se na čovjeka polaže čovjek,
mrak u duboku pećnicu, oči u oči,
tamo te polažem i slušam naša sljubljena, naše
dvostruko dišuće tijelo.

riječ je o šumu, šumi, prostoru prostora.
o tome kako te vidjeti vodoravnog i hladnog
poput velikog ispruženog
dlana nad podnevnim očima,
nečem tektonskom, ribi, bijelom stolnjaku,
riječ je
i što se tu ima dodati?

pravilnost te ne uznemiruje.
sunce se spušta spremno da nekom polomi kičmu,
s neba silaze pčele.
u tvojoj riječi čuče usnule funkcije:
pukotine između mogućih okomitosti,
čvrstoća ploče i prijetnja namjere; nemoguće je
reći gdje će to tiho prisustvo odvesti.

čini se da je vrijeme da se na tebe postavi čaša.
nešto uspravno što će ublažiti
tamni rez horizonta. čini se večer dolazi s jednim
pogledom svakako upućenim drvu: kroz njega kroz nas
prolazi Jersey prešutno propušten krošnjama,
u sebe skrivenom plosnatom lišću.

također te sustiže jesen.
duboko dolje počinje truljenje; poput glasine ulaze viruse
u naše starije susjede,
nitko još ništa ne niječe. a zatim zaista dolazi zima
praćena poznatim posljedicama:
rascijepi se produbljuju, vode dosljedno lede,
sjene nas ponekad iznenade.

s druge strane netko se sprema sjesti
i s njega odsutno, do dugo u noć jesti.


***

Bojan Vasić
TOMATO
[...]

... on, dakle, sedi tu, negde (fotelja se ugiba). Ja sam muštikla koju desnom rukom prinosi ustima i potom spušta na staklenu površinu stola (dodirujem je). Tekst i dalje nepoverljivo ćuti, kašlje, ugiba se, škripi stražnjicom. Martine, kažem, samo se trudim da razumem (belina njegovim kažiprstom uključi radio, zavije devedeset drugu cigaretu (možda je granatiran Dubrovnik), upali je, i duboko udahne njeno (sve što je bilo tajno na taliru, sva patina i gar, već se bilo, i pre tog plamena, istopilo u smesi soli i sirćeta) nestajanje). Martine, slučajno sam srušio taj talir (tresak koji je ispao iz kredenca, obezbedio je početnu energiju, ime, ispunio sobu zvukom, visokim, srebrnastim zvukom nalik na belinu iz koje se i izdvojio; tekst, Martin, ja, samo su odjeci te praznine). Šta si dobio, šta izgubio? Kakav zvuk čuješ sada, pošto više nisi čovek? Da li će te ovaj srebrni tresak i konačno uništiti onda kada bude prestao da me muči, kada budem prestao da ga seciram? Kako si? Gde se (dan je napolju odmicao, susretala su se vozila, i njihovi farovi su bušili roletne, javljali se kroz naprsline na spuštenim trepavicama; i zaista, bio sam taj dan, to spuštanje, kucao sam, osluškivao, tražio odgovore na sve ono što ostaje nepoznato, tresao nos, šmrcao, bivajući to pitanje, taj odgovor i sve ono što mi je ostajalo nepoznato; ljudi na ulici su sve to posmatrali, smatrajući izlišnim da i izgovore zamerke koje su im poigravale na licu) nalaziš? ...


понедељак, 30. јануар 2012.

Agon broj 16

Šesnaesti broj Agona u rubrici prevedena poezija čitaocima predstavlja dobitnika Nobelove nagrade za književnost za 2011. godinu, Tomasa Transtremera. U prevodu Slavice Agatonović, švedski pesnik je zastupljen izborom haiku pesama iz njegove za sada poslednje knjige, Velika tajna (2004) koja do sada nije prevođena na srpski jezik, ni u delovima, ni u celini.


Rubrika poezija po prvi put je tematska, u cilju predstavljanja jedne regionalne pesničke scene sa kojom čitalačka publika u Srbiji, i pored nepostojanja jezičke barijere, čini se nije u dovoljnoj meri upoznata. Predmet ove rubrike je predstavljanje savremene crnogorske poezije, a pesmama su zastupljeni Dragana Tripković, Dušan Đurović, Vladimir Đurišić, Sanja Martinović i Jovanka Uljarević. Uredništvo se ovom prilikom zahvaljuje Vladimiru Đurišiću čija je pomoć bila dragocena pri izboru zastupljenih autora.

Kao i prošle godine, rubrika o poeziji poslednjeg broja Agona u kalendarskoj godini donosi temat posvećen pesničkoj produkciji domaćih autora/ki mlađe generacije u toj godini. Uvodni tekst priređivača temata, Jelene Milinković i Vladimira Stojnića kritički se osvrće na knjige analizirane prikazima koji sačinjavaju okosnicu rubrike i pokušava da izvede uopštenije zaključke o domaćoj pesničkoj sceni i položaju i međusobnom odnosu određenih poetskih paradigmi koje je sačinjavaju. Nakon uvodnog teksta, slede prikazi četrnaest pesničkih zbirki mlađih autora/ki koje su objavljene tokom 2011. godine. O knjigama Ivane Maksić, Uroša Pajića, Marka Stojkića, Gorana Korunovića, Vladimira Tabaševića, Bojana Vasića, Filipa B. Vukotića, Ognjena Petrovića, Danice Pavlović, Vladimira Stojnića, Marjana Čakarevića, Enesa Halilovića i Viktora Radonjića pišu Čarna Popović, Bojan Samson, Marjan Čakarević, Danilo Lučić, Nikola Živanović, Vladimir Vukomanović, Vladimir Stojnić, Biljana Andonovska, Jelena Milinković, Jelica Kiso, Bojan Savić Ostojić, Sonja Šljivić i Aleksandra Đurić. Temat se zatvara apendiksom koji obuhvata izbore pesama iz svake prikazane knjige. Uredništvo koristi ovu priliku da se zahvali na uspešnoj saradnji autorima prikaza.

http://www.agoncasopis.com/

Uživajte u čitanju!

Vladimir Stojnić