уторак, 16. фебруар 2010.

Tasos Livaditis


Izdavačka kuća Agora je prošle godine objavila opsežan izbor iz obimnog dela grčkog pesnika Tasosa Livaditisa, Violina za jednorukog, u prevodu Gage Rosić. Donosimo nekoliko raznovrsnih odlomaka iz različitih delova Livaditisovog opusa prisutnih u izboru.

Čitaoce upućujemo i na tekst Tanje Kragujević o jednoj pesmi iz izbora "Podrum", objavljen u rubrici "Duplo dno" časopisa Polja (link).



Poseta

"Sad je kasno da tražiš pomilovanje!" viknuo je dželat i zgrabio me za kosu, ja sam stajao na stepeništu - da se tako izrazim, jednostavno, došao sam u posetu bogatoj tetki, ali je presuda bila stara, sem toga, svakog popodneva su prolazili cigani sa medvedima, otvarao bih tada prozor i davao uputstva moreplovcima, ili, najtužnijih dana, oproštaj onima koji su nas izdali, "da me se sećaš", govorio je otac, "u suprotnom ću umreti dva puta", izdahnuo je iste večeri, a zidovi bolnice sivi i pogruženi. Kasnije sam jednom flautom pokušao da zadržim vreme.

Sada starim - i sanjam da koračam morem.


Predostrožnost

Dok jednog dana budeći se ne vidiš da si neko drugi, "gluposti, razmišljaš - kako je moguće!", ali te ubrzo hvata panika, oblačiš se žurno i odlaziš u stanicu milicije, "hoće da me zamene" kažeš, gledaju te ravnodušno, "bar nova lična karta", moliš

i kasnije dok koračaš ulicom i počinje da sipi kiša, razmišljaš kako zbog toga Ptice Gospodnje imaju krila, da mogu da skriju glavu uveče dok spavaju.


Otmica

Sedeo je na stepeništu tako miran, kao da nikada nije predstavljao predmet razgovora, ili kao otac koji je, kad je umro, otišao sam, ostavljajući za stolom svoju strogu obrazinu,
posle se dan kloni smiraju - čas u kome duše pijanih zuje kao muve u praznim čašama i hodnik postaje mračan, da deca ne lažu i, o snu, u kom umiremo bez tragova
i samo su slepi bdeli, sa rukom na očima pasa,
opipavajući ravnodušnost ulica.


Prolog večnosti

Jednom ću ponovo doći. Jedini sam naslednik.
I dom mi je gde god pogledam.


Tasos Livaditis (1922-1988)
Violina za jednorukog, Agora, 2009,
str. 66, 75, 78, 91.
prevod sa grčkog: Gaga Rosić



Нема коментара: