понедељак, 9. октобар 2023.

LUDVIG HOL: Beleške ili O pomirenju bez žurbe (feljton Tefteri: Polja 541, 2023, prev. Relja Dražić, prir. Bojan Savić Ostojić)




Iako se njegove Beleške ili O pomirenju bez žurbe mogu uporediti sa Valerijevim Sveskama, Ludvig Hol je nepoznat i među germanistima. Rođen 1904. u Netštalu (kanton Glaris), Hol je pisao čitavog života, ali najveći deo njegovog opusa objavljen je posthumno. Sa dvadeset godina je pobegao iz Švajcarske i potucao se po Francuskoj, Austriji i Holandiji, živeći samo od retkih subvencija švajcarskog književnog društva i pomoći prijatelja. Njegove najstarije beleške datiraju iz 1926. za vreme boravka u Parizu, ali o njihovom skupljanju i pretvaranju u knjigu Hol prvi put počinje da razmišlja u Hagu, početkom tridesetih godina. U periodu između 1934. i 1936, „u stanju krajnjeg duhovnog očajanja“, kako piše u predgovoru, počinje da ih organizuje. Godine 1937, vraća se u Švajcarsku, ali ne u rodni kanton već u Ženevu, gde će, sređujući beleške, praktično boraviti do smrti.

Nakon prvog toma objavljenog 1944 u Cirihu, tek sedamdesetih godina, zahvaljujući interesovanju urednika Zigfrida Unzelda, Zurkamp počinje da objavljuje Beleške u nastavcima, i to poglavlje po knjizi. Godine 1975. objavljuje pripovest Uspinjanje (Berfgahrt) koju je pisao proteklih pedeset godina. Tri godine kasnije dobija nagradu Robert Valzer, a 1980. Petrarkinu nagradu; kako je već star, u njegovo ime nagrade će primiti Adolf Mušg i Peter Handke. Ludvig Hol će umreti 1980, nekoliko meseci pre nego što mu Zurkamp ostvari san i objavi celokupne Beleške u jednom tomu.

„Hol odlučuje da spontane i provizorne zapise“, kako piše Ana Štisi, „proglasi konačnim proizvodom.“ Poput Kolridža, Žubera i Valerija, i Hol je svoje sveske najpre koncipirao kao „predah od književnosti“. PA posvećivanju ovoj formi posebno kumuje Lihtenberg, koga neumorno iščitava i komentariše duž cele knjige.





Jednom čoveku su dali površinu odavde do... (razdaljina koju niko ne može sagledati) i naložili mu da na njoj naslika sliku.


Rekao je da je toliko jak da jednom rukom može da polomi drugu.


On se ne muči da shvati ono što je teško, već ono jednostavno.



Moram da pecam kad ima ribe — a ne kad mi ti daš vremena za to, kad sam sebi dam vremena za to, itd.


Četkao je i negovao svoju skromnost svaki dan i tako ju je utovio... da je svojim sjajem nadmašila svaku gordost.


Strašno je šta mi sve ne vidimo.
Uočena skupina flaša — koje se ni po čemu ne ističu —; dim se dizao kroz njih, tačnije kroz njihove grliće; predano sam posmatrao to dizanje tankog dima jer mi se činilo izvanredno, bogato, čudesno. I najednom (uvek najednom, to ne može biti slučajno) shvatio sam da taj dim, po svoj prilici, većina ljudi ne bi videla — ni ja ga ranije ne bih video, ili bih samo, postavši ga svestan, rekao „da, dim“ i ne bih ga video — i razumeo kako se sve odvija u jednoj naročitoj tački koja predstavlja stožer svesti...

Potpuno mi je jasno da nema Boga.
Ali postoji svet, to je već dovoljno začuđujuće.


Nema većeg čuda od tačno pogođene reči.


Radost uopšte nije prirodno zbivanje već ljudski proizvod: najteži i najveći.


Najednom otkrivam: mrzim krug. — Spirala nije krug. — Čini mi se da je krug laž.


iz rukopisa Beležaka
(C) Archives littéraires suisses


Ludwig Hohl (1904-1980)
Beleške ili O pomirenju bez žurbe
izabrao Bojan Savić Ostojić
s nemačkog preveo Relja Dražić
Polja, 541, maj-jun 2023. 


петак, 18. август 2023.

Bojan Savić Ostojić: VREME VODE (Kontrast, 2023)

Uskoro, u izdanju beogradskog Kontrasta, iz štampe izlazi novi roman Bojana Savića Ostojića, Vreme vode.




U ovoj prozi vrhunske jednostavnosti, u tesnacima asocijativnih tokova od Prusta do Zebalda, Bojan Savić Ostojić ponovo pleni istančanošću svog spisateljskog dara. Bez obzira na to što autofikcija na ovim prostorima njegovom knjigom ubire važne poene, Savić Ostojić ispisuje svoj povratak korenima na način neprimeren ma kojim tekstualnim strategijama. U Vremenu vode, on ne želi „da se seti nego da se seća, natenane, samog sećanja radi, bez žurbe, bez potrebe da sećanjem bilo kakvu rupu popuni“, želi da se „zaigra i zaboravi u sećanju.“ Evokacija svetova detinjstva postaje na ovaj način invokacija, a označitelji ove invokacije, od Valjeva do Mionice i Beograda, pa onda opet Valjeva, postaju Zadarska ulica, „Strela-Valjevo“, oljuštena petokraka, spomenik Stevanu Filipoviću… Struktura porodičnog romana ovde se ne organizuje po načelima žanrovskih potreba, a ne postoje ni senke zaboravljenih predaka jer oni nisu zaboravljeni nego su sam narativ. Periferija postaje pandan centru, lepota se opire prolaznosti a prošlost se nikada ne ukazuje kao daleka zemlja...

 

Miroljub Stojanović

 

 

Klesanje jezika vodi Vreme vode. Iz nesvakidašnje brige za preciznost i usredsređenost izraza, oblikovana veštom, lirski podsticajnom, a diskretnom organizacijom pripovedanja, izranja priča o raskoši iza umornih pejzaža – o teretu porodičnosti, dostojanstvu, iskupljujućim ćorsokacima uspomena i nesvodljivosti života na istinu dokumenta. Živopisno, elegantno, dirljivo, nežno misteriozno, pa i lično, ali ne i paradno razodevajuće, Bojan Savić Ostojić napisao je u svemu zaokruženo, ali nezavršivo delo, koje se iznova napaja kako podzemnim tokovima, tako i bunarom sećanja. Uprkos svemu što je može sprečiti, priča, poput vode koja uvek nađe put, trijumfuje. Zato je krajnje vreme da se prepozna dragocenost izdvojenog, tumaralačkog pogleda, što kroz talase utisaka dodiruje sámo srce stvari, omogućujući da pripovedač ne poseduje priču, već priča pripovedača.

 

Uroš Đurković


Bojan Savić Ostojić
VREME VODE
Kontrast, 2023.

još informacija o knjizi:
https://kontrastizdavastvo.rs/knjige/knjiga-vreme-vode-bojan-savic-ostojic-28067


уторак, 15. август 2023.

Milutin Petrović: PoPev (KCNS, 2023)

 



JESAM


Jesam dobro si to
primetila

jesam (bio sam protiv tebe)

a dani su proticali

znaš li kakvih se
sve otkrića nagledasmo

pa se pitam
šta bi sada podvrisnuti mogla
šta bi (tamo) njima bio
milopev...



MAGLA I RAKIJA


Kaže magla rakiji
Dobro mi došla
Nisam došla
Na putu sam

Da mi nisi u um došla
Maglo moja

i rakija dobacuje

da se seje razgovore...

(Poa Poa ljulja...)



PORUKA


digni noge. Raširi se.
Pevni što je negda bilo.
Što ga nema.
Kotrlja se niz butine...

(Dok ne dođe u povoje...)

u Poove čarolije...

[PRC

što
je bilo
nestalo je...]



Milutin Petrović
PoPev
Kulturni centar Novog Sada, 2023.
na osnovu rukopisa priredio Marjan Čakarević





среда, 9. август 2023.

miroslav mandić: 9. avgust 2023. (ruža pupoljak bog)

 



815. HODANJE RUŽE PUPOLJKA BOGA



9. avgust 2023.

 

 




17640

ako

odmah

ne

počnem

da

pišem

ovo

pupljenje

briga

za

novac

i

zdravlje

će

mi

se

motati

po

glavi

sve

vreme

dok

hodam

 

 

17641

evo

mušica

 

 

17642

sunčev

odsjaj

sa

visoke

zgrade

pojača

moju

senku

na

asfaltu

 

 

17643

ja

sam

jedan

dugi

spori

filmski

far

kroz

ceo

život

pomislih

 

 

17644

ja

sam

jedan

dugi

spori

filmski

far

kroz

ceo

svemir

dok

ga

prati

muzika

hodanja

 

 

17645

ja

sam

muzika

i

ovih

par

koraka

po

šljunku

 

 

17646

vrana

leti

u

visini

mojih

grudi

sa

orahom

u

kljunu

 

 

17647

preključe

sam

ponovo

gledao

božansko

hodanje

hari

din

stentona

u

venedersovom

filmu

pariz

teksas

 

 

17648

juče

sam

čitao

tekst

o

verneru

hercogu

i

njegovom

slavljenju

hodanja

i

čistog

života

i

oduševio

se

naslovom

njegove

knjige

osvajanje

beskorisnog

razmišljanja

o

stvaranju

fickaralda

za

koju

nisam

znao

 

 

17649

ja

sam

potvrđivanje

svakoga

i

svega

što

postoji

bilo

gde

i

bilo

kad

 

 

17650

kao

što

i

ja

jesam

sada

i

ovde

a

niko

ne

zna

gde

sam

tako

sam

i

ja

ljubav

za

svačije

sada

i

ovde

 

 

17651

ja

sam

reka

celim

svojom

tokom

 

 

17652

ja

sam

svemir

svim

svojim

beskrajem

 

 

17653

ja

sam

ja

svakog

ja

koje

je

slava

boga

 

 

17654

na

malo

dužem

hodanju

sam

malo

podbio

prste

na

nogama

i

umorio

se

 

 

17655

neopisiva

je

lepota

bezrazložnog

napora

 

 

17656

neopisiva

je

 

dobrota

bezbrižnog

bivanja

 

dobrota

bezbrižnog

pevanja

 

dobrota

bezbrižnog

stvaranja

 

dobrota

bezbrižnog

hodanja

 

dobrota

bezbrižnog

ljubljenja

 

 

17657

i

gle

posle

hodanja

divnog

čuda

 

sačekali

su

me

mejlovi

ivane

đokić

saunderson

i

enesa

strojila

i

podsetili

me

da

je

danas

9

avgust

 

oh

zaboravio

sam

 

danas

je

50

godina

od

kako

sam

9

avgusta

1973

negde

oko

10

prepodne

izašao

iz

zatvora

u

sremskoj

mitrovici

 

divno

mi

je

što

sam

to

zaboravio

što

znači

da

sam

u

nebu

 

jer

 

danas

je

i

50

godina

od

kako

sam

se

odmah

posle

izlaska

iz

zatvora

odlučio

da

krenem

u

nebo

a

ne

u

život

i

ljudsko

društvo

 

 

17658

bo

mi

bomimabo

ma

bo

74

mi

je

godina

i

50

godina

kako

živim

u

nebu



miroslavmandic.name/ruza_pupoljak_bog


(hvala enesu strojilu)