недеља, 18. мај 2014.

Oskar Davičo

VAN ZVERINJAKA 

Razlika je: zver leži na boku.
Pokrivena je novim snegom. Divljači je na
leđima otvoreno još jedno oko. Pripada smrti. Ali
ja ne zovem nikog da mi
oba oka zaklopi. Bilo bi mi lakše kad bi
neko to učinio. Jer ionako
ništa ne vidim. Ni nove pahuljice,
ni sebe koji ih čak i ne osećam
a ležim opružen preko belog busena
pod nabusitim nebom. Ravnodušan sam skoro na
svoju nemoć pred prazninom, snalažljivijom od
mene: nije nikad ništa posedovala. Ni
oči, ni običajnu potrebu da ih neko zaklopi
dlanom koji prelazi preko njih u času kad
prestanu da služe gledanju što ionako
ne uočava dovoljno.




Krov oluje (izabrane pesme, KOV, 2008, 
priredila Milica Nikolić) 
izvorno objavljeno u knjizi 
Mitološki zverinjak smrti (Narodna knjiga, 1987)




среда, 9. април 2014.

Tomaž Šalamun : P O K E R (Knjižuljak, 2014)


Nova Knjižuljkova biblioteka, Veliko delce, otvara se obnovljenim izdanjem prve knjige Tomaža Šalamuna, Poker, koja je originalno objavljena 1966, u samizdatu.
Na srpskohrvatski ju je preveo Josip Osti.






Poker ne samo da je odredio dalji put svog autora, budućeg najvećeg slovenskog pesnika, buduću pošast (right?), nego je svojim nonšalantnim iznalaženjem slepih puteva stvorio vodeće glasove poezije koja se piše na ovim prostorima: Maleša i Despotova, Kopicla i Makovića.
Poezija, kao i Ljubljana, postoji pre ili posle Pokera. Ali nikako mimo Pokera.
Njegova ikonoklastičnost je klasična.
Njegova efemernost epohalna.

Bojan Savić Ostojić



Č A J 


Čaj tačno zna 
zašto je samo čaj 
i ne mora da bude Katilina 
i opet javlja se ono davno 
kako sam sjedio 
u smeđem gabarden odijelu u Brugesu 
i jeo nešto slično lignjama 
a Sicco van Albada moj prijatelj 
sin crvenokose Jevrejke 
prijateljice mog oca 
kako mi neprestano prigovara 
vrati se 
vrati se na Beffroi 
jer sam tamo zaboravio svoj brodzak 
kad sam buljio u beginke 
kako dolaze 
labuđe potapljanje 
Memling Gruuthuus 
i u Christine 
kako objašnjava legendu o Svetoj Ursuli 
a onda reče Content 
belgijski ginekolog 
poznavao sam Marinija lično 
takva pacarela 
to nije nikakav konj 
tada mi je prvi put 
strašno zaškripala podloga 

Tomaž Šalamun 
P O K E R
preveo Josip Osti 
Udruženje građana Knjižuljak, 
Biblioteka Veliko delce, 
Beograd, 2014.


Više o autoru, kao i nekoliko odlomaka iz Pokera možete pročitati u tematu objavljenom u časopisu Agon (broj 23/ januar-mart 2013). 





понедељак, 31. март 2014.

A g o n 2 6


Prevedena poezija novog broja Agona donosi izbor iz nove mađarske poezije koji je sačinio Roland Orčik i propratio uvodnim tekstom. Zastupljeni autori su Atila Šandor Pal (u prevodu Ivana Pavičića), Kata Nađ i Oršoja Fenjveši (u prevodu Sandre Buljanović). 
Nove stihove objavljuju Ivana Velimirac, Ilhan Pačariz i Ivan Šamija.
U rubrici „o poeziji“ nastavljamo s prikazima najzanimljivijih pesničkih knjiga objavljenih u regionu.




I na kraju jedan jubilej: 
prvi broj Agona objavljen je pre tačno pet godina. 


Uživajte u čitanju,

Bojan Savić Ostojić

недеља, 9. фебруар 2014.

IDIOT BALKAN / Tibor Hrs Pandur


Krajem januara, Paraliterarna organizacija I.D.I.O.T. iz Ljubljane objavila je specijalni broj istoimenog časopisa, koji je posvećen savremenoj književnosti u regionu. Urednicima časopisa, Urošu Prahu i Tiboru Hrsu Panduru, u uređivaju su pomogli regionalni urednici Goran Karanović (Bosna i Hercegovina), Vladimir Đurišić (Crna Gora), Danijel Jendriško (Hrvatska), Ivan Antić i Bojan Savić Ostojić (Srbija). Rezultat je dvojezični izbor poezije i proze novih autora iz pet republika bivše Jugoslavije, i to prvi u nizu planiranih.  

*** 

Tibor Hrs Pandur 
Bonnie & Clyde 

Bonnie pleše, ko jo Clyde odpre 
Clyde odreši očetovih dram 
Ko vidi, da lahko ima podporo 
Ko Clyde vrti muzko Bonnie pleše 
Ko ima sigurnost da lahko pleše čez vse ovire 
Dedovane bolezni 
Predsodbe okolice 
Krike mam 
Pritiskov pričakovanj 
Ljubi življenje 
In ceni vsak gib trenutka 
Kot dragocenega, podarjenega in danega 
Bonnie pleše hvaležnost 
Ko Clyde rola Bonnie pleše 
I mašta budučnost obeh 
Pleše prihodnost 
Zajema z veliko žlico 
Trenutke skupne sreče in malih stvari 
Podarjenih kot čudež na zemlji 
Čas aktivnosti in čas počitka 
Čas za hrano in čas prebave 
Čase setve, čase žetve 
Pleše izse vse stvari 
Ki jih sploh slutila, da jih ima v sebi 
Ko Clyde rola Bonnie pleše hvaležnost 
Da sta lahko tukaj na zemlji 
Brez drame 
Srečna in mirna in skupaj 


Bonnie & Clyde 
preveo Romeo Mihaljević 

Bonnie pleše kad ju Clyde otvori 
Clyde je izbavi iz očeve drame 
Kad vidi da može i ima podršku 
Kad Clyde pušta muziku, Bonnie pleše
Kad je sigurna da može, pleše preko svih prepreka 
Nasljednih bolesti 
Predrasuda okoline 
Majčina vrištanja 
Pritisaka očekivanja 
Voli život 
I cijeni svaki pokret trenutka 
Kao dragocjen i poklonjen 
Bonnie pleše zahvalnost 
Kad Clyde rola, Bonnie pleše 
I zamišlja zajedničku budućnost 
Pleše budućnost 
Grabi velikom žlicom 
Trenutke zajedničke sreće i malih stvari 
Darovanih kao zemaljsko čudo 
Vrijeme aktivnosti i vrijeme odmora 
Vrijeme za hranu i vrijeme za probavu 
Vremena sjetve i vremena žetve 
Pleše iz sebe sve te stvari 
Za koje nije ni slutila da ima u sebi 
Kad Clyde vrti, Bonnie pleše zahvalnost 
Što mogu biti ovdje na zemlji 
Bez drame 
Sretni i mirni i zajedno 


Idiot Balkan, 
Ljubljana, 
januar 2014. 

среда, 29. јануар 2014.

Бранко Ве Пољански

ПУТ У БРАЗИЛИЈУ


Још вреди весели закон статике 
Страва у мраку 
Канадиан Пацифик сече Америку 
Заудара гонореја 
Алиагић мисли да су црви паметне звери. 
Београд у Цириху 
7.77 
Вертикално руши се кубус времена 
Линије свију ствари склапају се у 
Јесам 
Мислим поћи на море 
Страх ме шкорпиона 
Веселим се музици оркестриона 
Улица пуна олује смрди по муњевини. 
Морски пси још се нису опаметили 
За катедрама падају драстичне псовке 
на пионире новог времена. 
Гладио сам данас једној жени ногу 
кроз свилену чарапу. 
Осетих сву лепоту С. Х. С. поезије 
пре зенитизма. 
Вратио сам се са Гаурисанкара 
да у својој соби отпутујем за Бразилију. 


1922. 

Бранко Ве Пољански, Паника под сунцем, 1923.
(Паника под сунцем/Тумбе/ Црвени петао, Жива прошлост, Београд, 1988)

недеља, 19. јануар 2014.

Agon br. 25





Tomasu Klingu je posvećeno dvadeset peto izdanje Agona. Ovaj nemački pesnik se pročuo osamdesetih godina nekonvencionalnim čitanjima i poezijom koja se oštro suprotstavljala aktuelnoj paradigmi. Načelna bliskost sa pankom i dadom doprinela je njegovom prevratničkom imidžu. U poznijim knjigama, Kling je postepeno odbacio pozu buntovnika, ali je zato nastojao da prevrat dublje ukoreni u tradiciji jezičke poezije, pozivajući se na Celana, Bena, usmenu poeziju, pa čak i Katula. Njegov uzbudljivi itinerarij čitaocima Agona je predstavio Marko Stojkić, koji je sem poezije preveo relevantne tekstove o autoru, intervju i napisao autorski uvod u temat.

Poezija donosi nekoliko ekscesa: uz Mikroeseje pesnika Nenada Miloševića objavljujemo dva autora bloga Orikardu, od kojih se jedan zove Rikardo, a drugi Rikardo, ali koje je po pismu ipak moguće razlikovati, nove stihove Nadije Rebronje, kao i jednog od urednika Agona, potpisnika ovih redova. Uživajte u čitanju.

Bojan Savić Ostojić
SADRŽAJ

prevedena poezija



poezija



o poeziji




петак, 17. јануар 2014.

Knjižuljak 2: Slobodan Ivanović - OSOBINE

Drugi naslov Knjižuljka je knjiga pesama Slobodana Ivanovića, OSOBINE. Uz recenziju urednika, donosimo i jedan odlomak iz knjige. 





***

Osobinama Slobodana Ivanovića prisustvujemo vrtoglavo postupnom inventaru definicija. Najpre nam se učini da je pesnik opsednut predmetima, naročito onima koji su, po tradicionalnim očekivanjima, pesnički nepodobni. Fiokama, prevoznim sredstvima, špilovima karata, parčićima mesa, merdevinama po ostavama – pesnik upućuje poslanice i omaže, čiji se ton katkad bliži molitvi.  

A onim čisto literarnim simbolima pesnik rado prilazi kao da su samo predmeti, naoštren da ih sroza jer ih smatra olupanim. Vatra će u Osobinama istovremeno lizati i nebo i još nepredvidljiviju „ploču u šporetu gdje zagorijevaju pite i pečenja“. Revolucija će se svesti na „izvrtanje džepova“ i kafom ispečen jezik.

Najveća virtuoznost ove knjige jeste u tome što ne zapada u virtuoznost, što se ne zatvara u sistematično crpljenje jedne „stilske vežbe“, nego i sebe, iz pesme u pesmu, sve jasnije i sve mekše, suvereno i anarhično prevazilazi.

I ko bi se nadao paradoksu da ovakvu knjigu otvara jedan gotovo dadaistički stih: Osobine svijeta su fizičke i nisu za pjesmu? Jesu, jesu! Ali za neku posve osobenu.



***

VATRA

Vatra je proizvod porasta temperature u drvetu ili
kaminu, plava po obodima, vatra je besprizoran i lak
način da se uguše ideje i ljudi, produkt vatre je moguće
ušmrkati pa u sebi nositi pretke, iz vatre se rodio samo
pjesnik Goranu i par Konanovih ptica, oblici vatre se preko
ugljenisanih prstiju mogu prepoznati na crveno nalakiranim
noktima, vatra daje zimsku pucketavu idilu, njome se
potpaljuju zemlje i produkt je besjeda na gori, vatrom
se otvaraju prozori i zatvaraju kapci, vatra je mjesto kruga
kao rudimentarnog oblika vatre i svaki se plameni jezik
dizao i lizao nepredvidivo nebo ili ploču u šporetu gdje
zagorijevaju pite i pečenja.

Slobodan Ivanović (1988)
Osobine
Udruženje građana Knjižuljak, Beograd, 2014. 
biblioteka Patenti 
ISBN: 978-86-6377-001-0

(foto: Goran Savić Ostojić)