Peti beogradski festival poezije i knjige

PETI BEOGRADSKI FESTIVAL POEZIJE I KNJIGE

ponedeljak, 23. maj

13h – RASPRODAJA POEZIJE: Nadežda za poeziju – sve po 200!

knjižara Delfi, SKC, Kralja Milana 48

20h – ARGH+Reč u prostoru (SKC)+Book Crossing: Jasna Milićev, Ana Ristović, Goran Korunović, Vladimir Stojnić, Tamara Šuškić, Uroš Kotlajić, Bojan Savić Ostojić, Vladimir Vukomanović, Jana Rastegorac, Mia Matović, Stefan Kostadinović, Jelena Nidžović...

Kulturni centar Grad, Braće Krsmanović 4

---

utorak 24. maj

18h – Filmovi o pesniku Branku Miljkoviću (1934-1961): „Vatra i ništa“ (režija Marislav Radisavljević, 1995) i „Princ poezije“ (režija Miomir Miki Stamenković, 2007)...

Art bioskop „Museum“, Etnografski muzej, Uzun Mirkova 2

---

sreda 25. maj

12h – Konferencija za novinare: Žan-Pjer Simeon, Serž Pej, Tanja Kragujević, Mirjana Cerović-Roben, Bojan Savić Ostojić, Jasna Stojković, Dejan Matić, Nataša Milović...

Rimska dvorana, Biblioteka grada Beograda, Knez Mihailova 56

18h – PROMENI SVOJU PESMU - Otvaranje festivala:
Snežana Stojanović-Plavšić, državna sekretarka Ministarstva kulture

Antologija pesnika Mediterana: Žan-Pjer Simeon, Serž Pej, Mirjana Cerović-Robin, Bojan Savić Ostojić

Žan-Pjer Simeon: „Poezija kao pohvala drugome“

Serž Pej zajedno sa Kjarom Mulas: Pesnički performans

Francuski institut, Knez Mihailova 31

---

četvrtak 26. maj

13h – Kafa&Pesnik: Razgovor sa učesnicima festivala

cafe Philip&Friends, Gračanička 7

14h – Studentski Trg 3: Susret sa studentima Filološkog fakulteta: Gokčenur Č...

Filološki fakultet, Studentski trg 3

20h – Trgni se! Poezija!: Žan-Pjer Simeon, Jasna Milićev, Gokčenur Č., Ana Ristović, Katarina Gripenberg, Ivan Hristov, Lukaš Manjčik, Goran Korunović, Vladimir Stojnić, Uroš Kotlajić, Klaudiu Komartin, Bojan Savić Ostojić, Jaume C. Pons Alorda, Marko Pogačar, Jasmina Topić, Dragana Mladenović, Dejan Čančarević, Mirjana Simović, Čarna Popović...

Pivnica Keller, Vojvode Petra Bojovića 8, Pančevo

---

petak 27. maj

13h – RASPRODAJA POEZIJE: NADEŽDA ZA POEZIJU – SVE PO 200!
Razgovor sa učesnicima festivala

Knjižara Beopolis, Makedonska 22

13h – Čas Poezije: Susret sa učenicima Filološke gimnazije: Jaume C. Pons Alorda...

Filološka gimnazija, Kamenička 2

16:45h – Studentski Trg 3: Susret sa studentima Filološkog fakulteta: Marko Pogačar...

17-21h – Pesnik&Knjiga: Gokčenur Č., Ana Ristović, Katarina Gripenberg, Ivan Hristov, Lukaš Manjčik, Goran Korunović, Vladimir Stojnić, Uroš Kotlajić, Klaudiu Komartin, Bojan Savić Ostojić, Jaume C. Pons Alorda, Marko Pogačar...

---

subota 28. maj

18h – PROMENI SVOJU PESMU: Zatvaranje festivala:

Poetski kratki filmovi

Trgni se! Poezija!: Jasna Milićev, Gokčenur Č., Ana Ristović, Katarina Gripenberg, Ivan Hristov, Lukaš Manjčik, Goran Korunović, Vladimir Stojnić, Uroš Kotlajić, Klaudiu Komartin, Bojan Savić Ostojić, Jaume C. Pons Alorda, Marko Pogačar...

Muzički teatar poezije „Srédina Sredìna“

UK Parobrod, Kapetan Mišina 6a

24h – Moj Trg: Za šankom: Jasna Milićev, Gokčenur Č., Ana Ristović, Katarina Gripenberg, Ivan Hristov, Lukaš Manjčik, Goran Korunović, Vladimir Stojnić, Uroš Kotlajić, Klaudiu Komartin, Bojan Savić Ostojić, Jaume C. Pons Alorda, Marko Pogačar...

Muzička podrška: Titi

trgnisepoezija.blogspot.com

španski bar Casa Garcia, Kraljevića Marka 19

Danijel Dragojević

TAPISERIJA

Stojim usred riječi kao da je to negdje

i kažem neću temu. Kažem nekome kao da znam kome

neću temu. Što je zamišljeno a nije došlo

neka je okruglo i nevidljivo. Pripravan za

nepravilnosti, nesretan slučaj: njegovom rukom,

svojim slovima. Pustim li brod da klizi linijom

koju je stvorio, slijedim li put njegovog

kratkog daha, na mene će dim veći od svake riječi.

Oblikuj se, sudbino, kao koraci u snu!

A u blizini pučina samoglasnika, suglasnički

vjetar nečistiji od razuma, bistriji od izlaza,

duga rečenica za one koji umiru.

Pozadina, skitnice, lice u vrču, zemljotres,

veselje obližnjeg nereda. Srce, crna granica,

zateže nit: korake kao stvari, stvari kao zrak.

Zanos. Mjesta na mjestu više nema. Nenađeno.

Ja smo, ti smo, mi smo? Nismo. Oni smo, ono smo?

Nestalo je mjesto. Izgorilo.

Danijel Dragojević (1934)
Žamor, Meandar, 2005.

Maja Ručević

NEŠTO KAO STILISTIKA FIĆFIRIZMA, TVOG STERILNOG ĆUDOREĐA

Buffon kaže Stil to je sam čovjek

Ovi pišu postmodernistička drkla o teoriji reciprociteta

Kada u Sjevernoj Koreji nema formalističkog očuđenja,

Ti u šeher donosiš svoje galske mirakule

I gradiš hram od sebe samog

Deleuze ima pravo kada govori o narodu koji se izmišlja

Onda kada ga nema, opažaš li analogiju?

Onaj kojega smo imenovale narodnim herojem

Vidio je kako vjetar dokono senke spopada

Tvoji hemeroidi nisu impresionistički sfumato

Murnauov "Der letzte mann", tako ćeš završiti

Hladni rat bez protoka sućuti

Stavi svoj obogaćeni hipokrizijum u superkritičnu masu

Vrijeme je za jA-bombu

Samo ti i ja možemo biti savršeno anakroni

Samo ti i ja možemo mitificirati tako bjelodanu ba(ka)naliju

Samo ti i ja možemo stvarati embrije od suza

Kada znaš da je najgore što ti se na ulici može desiti

Susret s drugim čovjekom, onda znaš da si dobro

Imaš stila, još te ima

Maja Ručević (1983)

iz Antologije "Van kutije", Grigorije Dijak, Podgorica, 2009.

Uroš Kotlajić

Pesma Uroša Kotlajića, vlastimil lejsek: mozart on the moon je objavljena u prvom broju elektronskog časopisa Kult, u septembru 2008. godine. Kako je časopis Kult ugašen posle izlaska drugog broja i kako je materijal objavljen u prva dva broja danas nedostupan na internetu zbog gašenja web stranice, blog Jurodivi objavljuje ponovo pesmu Uroša Kotlajića. Pesmu sam preveo na engleski jezik, pa prilažem i njen prevod. U sređivanju nekih detalja prevoda pomogla mi je prevoditeljka Ivana Maksić.

Vladimir Stojnić



vlastimil lejsek: mozart on the moon


sve se odigrava prebrzo ispred tvojih očiju

dok sam provodio vreme na selu pisao sam o cvetanju drveća

boja jezera, boja tacni na terasi (sa kapljicama)
boja njegovih butina
klizač na ledu, krava puna
muzike

sve se odigrava prebrzo ispred tvojih očiju
dok sebi šapućeš slova
kraj uveta
dok listovi palme klonu pod teretom mesečine

klizač završava svoje godine

jezero je tamno, i iznad njega upravo se
pojavljuje mesec

gledamo te, klizaču

crne i bele, ivice mermera sa
kojih poskakuje noseći note pod miškom & cvetove

kada ćeš se opredeliti za poziciju?
on je sam, na jezeru
sijalice osvetljavaju njegove ivice

kada ćeš se opredeliti (za odlazak)
sve se završava i ništa ne počinje

ležao sam na razmeštenon kauču u
zapadnoj strani kuće i sunce je dodirivalo moje stranice

ja sam sve
(to što sam dodirivao)

jedno napuštanje svega možda će biti apsolutno
kao što je moj doživljaj slova apsolutan
kao što je moj doživljaj praznih oblika apsolutan

on kliza (pleše) na zaleđenom jezeru obasjanom mesečinom



vlastimil lejsek: mozart on the moon


everything happens too fast in front of your eyes

while spending my time in the countryside I wrote about blossoming of the trees

the colour of the lake, the colour of the saucers on the terrace (with drops)
the colour of his thighs
a skater on the ice, a cow full of
music

everything happens too fast in front of your eyes
while you are whispering letter sounds to yourself
next to your ear
while palm leaves droop under the burden of moonlight

skater is ending his years

the lake is dark, and right now
the moon is rising above it

we are watching you, skater

black and white, edges of the marble from
which he bounces carrying the sheets of music notes under his armpit & flowers

when will you opt for a position?
he is alone, on the lake
the lamps illuminate his edges

when will you opt (for a departure)
everything ends and nothing begins

I was lying on a made couch in the
west side of the house and the sun was touching my pages

I am everything
(that I’ve touched)

maybe a single abandoning of everything will be absolute
as my experience of letters is absolute
as my experience of empty forms is absolute

he skates (dances) on the frozen lake illuminated by moonlight


Uroš Kotlajić (1982)

translated by Vladimir Stojnić

kratki prikaz Fotoalbuma u Blicu

Goran Lazičić

FOTOALBUM

AUTOR: Vladimir Stojnić

IZDAVAČ: Povelja, Kraljevo

BROJ STRANA: 60

POVEZ: Mek

ISBN: 978-86-81355-07-7

CENA: 300 dinara

OVA ZBIRKA PESAMA JE knjiga projekat ili koncept-knjiga. Mladi pesnik se poslužio postupkom koji u književnosti postoji od vremena kada je Homer opevao Ahilov štit. (U retorici i teoriji književnosti poznatim kao ekfraza.) Zbirka se sastoji iz 24 pesme, tačnije iz 24 fotografije sa prizorima iz celog sveta i iz različitih epoha: Istočni Berlin šezdesetih, zemunski Jevreji tridesetih, san češkog dečaka u noći pred sovjetsku invaziju, snimanje porno-filma u Kaliforniji, Pink Floyd na početku karijere i Miloš Crnjanski po povratku u Jugoslaviju, radnici u Černobilju nakon nuklearne katastrofe, fotografija De Kirikove slike (koju muzejsko obezbeđenje pretvara u rezance), turističke fotografije iz Španije i Indije, autoportret francuskog fotografa s početka 20. veka, fotke moskovskog ubice i sindnejskih žrtvi. „Fotografije“ su uglavnom dobro očuvane, samo je nekoliko u lošem stanju, tako da se jedva nešto može nazreti, jedna nedostaje (šta mislite koji broj?), a tu su i 5.400 (nepostojećih?) fotografija koje je snimio Ogi Ren, jedan od glavnih likova u filmu Dim.

KO JE ZAPRAVO PESNIK? Talentovani, obrazovani i maštoviti umetnik koji promišlja fenomen vremena, trenutka i prolaznosti, odnos fotografije i realnosti, slike i reči. Fotoalbum je u isti mah i panorama civilizacije u proteklih sto godina. Slično kao što je Džarmuš napravio Noć na zemlji, Stojnić je koncipirao svoj „Vek na zemlji“. Pesme su izrazito narativne, takoreći proza grafički prelomljena u stihove.

KADA BI STIHOVI MENJALI KOSMOS, OVI BI GA POKRENULI: „Na poleđini fotografije bio je zapisan/ kratak tekst: Perce sa neba, crno. Možeš/ li ugledati zlo na prednjoj strani?“

LIRSKI SUBJEKAT OVE KNJIGE JE: lirski objekat (lirski objektiv!), a lirski subjekat je njen čitalac, onaj ko „čita“ fotografije. Ponekad su to i likovi sa fotografija.

KAKO ČITATI OVU KNJIGU? Ko nije fan poezije, može je čitati kao zbirku priča. Ko nije fan proze, može je čitati kao (bogato ilustrovanu!) istoriju 20. veka.

izvornik: Blic, 23-24.april 2011.

Iz Agona XII: Žak Rubo

Izuzetna smrt

Čemu slika?

Čemu, neosetljiva i na afirmaciju i na negaciju, u svetu, nastrljiva, postojana, neuništiva, prosta repeticija, čak i ničega, slika?

Čemu baš ova slika?

Svet je nastanjen bezbojnim predmetima, bezdomnim, tvrdo jezgro na kom se negacija očitala tek pri drugom obrtu, čim je ispražnjena boja, pokreti, itd...

Ali da li si imala definiciju sebe-kao-takve?

Ne neku dovršenu definiciju, ne neki konformistički završetak tvoje definicije, ne neko presečeno imenovanje, presečeno ime. ne.

Okružen slikama tebe, izabranim tvojim pogledom. izabranim i obasjanim tvojom mišlju. mišlju srebra u mraku. rasut u slikama tebe.

Neću da kažem da se tvoje slike otimaju. niti da su brojne, niti da lažu, bez razloga. već da o njima nikad neću moći više da saznam.

Govorila si: „sve što je izuzetno idiotsko je“.

ŽAK RUBO (1932)
Quelque chose noir,
s francuskog: BSO,
Agon XII.

Kompletan prilog možete konsultovati na adresi:

www.agoncasopis.com

Agon XII

Novi Agon, dvanaesti po redu, u rubrici prevedena poezija donosi stihove poljskih pesnika mlađe generacije u prevodu Biserke Rajčić. U pesmama Marćina Hamkala iznosi se samosvojni savremeni urbani idealizam, pismom koje na interesantan način spaja narativni postupak sa jezikom metafizičke strepnje. Svet koji svojim stihovima prikazuje Radoslav Kobjerski opustošeni je prostor, sveden na predmete. Lirski, ponegde i (pseudo)apokaliptično intonirane, pesme Kobjerskog poprimaju snažne satirične i autoironične nijanse. Poezija Aleksandre Pežinjske-Vićiškjevič, narativno, pa i logoreično, pribegava postavkama ženskog pisma. U njenim pesmama se varira socijalno i subjektivno u okvirima prepoznatljivog kanona ove poetike.

Rubriku poezija otvara Vladimir Tabašević, čiji novi ciklus pesama, ispisan neposrednim jezikom, smelo združuje motiv smrti i buđenja seksualnosti. Ivana Maksić-Jurodiva, nizom slobodnih slikovnih asocijacija, odsečno formulisanih, osmišljava svojevrstan sinestezijski hromatski krug. Elipsa je jedna od glavnih odlika pisma Sonje Šljivić, koja i u novim pesmama nastavlja da istančano razrađuje stih, pridajući mu bezmalo upečatljivost diktuma. S druge strane, stihovi Ljiljane Živković na vrlo hrabar način spajaju visokoparni registar floskula masovne proizvodnje sa nekim oveštalim lirskim motivima.

Temat ovog Agona posvećen je francuskom pesniku Žaku Rubou. Priređivač Bojan Savić Ostojić fokusirao se na njegovu pesničku knjigu Nešto, crno (Quelque chose noir). Ova knjiga, posvećena uspomeni na preminulu pesnikovu suprugu, fotografsku umetnicu Aliks-Kleo, izdvaja se u autorovom opusu time što na vrlo originalan način spaja ispovedno pismo sa matematičkim postupcima i motivom fotografije. Uz predstavljanje autora i njegovog dela, donosimo i izbor prevoda iz knjige, kao i tekst teoretičara Žan-Fransoa Pifa o dijalogu između fotografije i poezije. Izboru su pridodate i tri fotografije Aliks-Kleo Rubo.

www.agoncasopis.com