Josip Osti

 

A sada, draga, šetamo po zlatnom 
Pragu, koji mi je, pored rodnog Sarajeva, 
najdraži grad. Tu, u Zlatnom tigru, prvi 
put sam se sreo sa Hrabalom. Raduje me 
što smo zajedno gledali film snimljen po 
njegovom romanu Služio sam engleskoga 
kralja i što ti se dopao. To su Hradčani.
Možeš li prepoznati ono što je radio 
Plečnik? A to je Zlatna uličica. U toj 
kući je živio Kafka. O njemu ti mogu 
danonoćno pričati. Nekoliko scena u 
njegovom Procesu je, čini mi se, iz tog 
kućerka. Drvene stepenice, koje vode k
slikaru Titorelliju, ispod njih se događa
bičevanje... Na židovskom groblju provjerit 
ćemo je li još uvijek na njegovom 
nadgrobniku kamenčić koji sam tamo ostavio 
prije tridesetak godina. Ono je Vojni
muzej. U njemu je imao izložbu slikar 
Jiri Sozansky, koji mi je poklonio crteže,
koji su u Tomaju. Za tu i druge svoje 
izložbe koristio je i moje pjesme. U tom 
muzeju imao sam i pjesničko veče,
kao i u poetskom teatru Viola i drugdje.
Pokazat ću ti jazz klub u kojem smo jednom 
do kasno u noć sjedili s Havelom. Ali 
da ti ne pominjem one o kojima se inače 
mnogo zna. Upravo u onoj vinariji tamo se,
jedne večeri, jedan pijanac koji se uputio 
od šanka ka klozetu zaustavio kraj mog
stola, jer sam razgovarao s nekim za 
susjednim stolom i rekao: "Oprostite 
što sam htio proći kroz vašu misao."
To i mnogo takvog, kao i tome sličnog, 
dogodi ti se samo u Pragu. Sada idemo
preko Karlovog mosta. Gdje si, draga?
Uopće ne čujem tvoje korake. O, Kafka,
Kafka, opet se ti miješaš u moj život!
Pa ovo uopće nije Prag! To su puteljci
između kraških vinograda. Ma sada sam se 
sjetio! Obećao sam ti pokazati Prag, a 
zaboravio da više nismo zajedno. O,
starčiću, starčiću! Kažu da zaboravljanje 
ne boli. Možda, ali uspomene bole. Bole!

Josip Osti

19. mart 1945 - 26. jun 2021.

Na križu ljubavi (Meandar, 2018)