"Sada mi ostaje malo nade. Ranije sam tražio, stalno sam se kretao. Čekao sam nešto. Šta? Nemam pojma. Ali mislio sam da život ne može biti samo to, drugim rečima, ništa, da život treba da bude nešto drugo, i čekao sam da to nešto stigne, čak sam ga i tražio.
Sada mislim da se nema šta čekati pa ostajem u sobi, sedim na stolici i ne radim ništa".
(iz novele "Mislim")
*
U ovoj knjizi nalaze se prvi tekstovi koje je Agota Krištof napisala na francuskom, pedesetih godina, pošto je iz Mađarske izbegla u Švajcarsku.
Protagonisti Agotinih priča pristali su na apsurd i bezizlaznost situacije u kojoj su se našli. Dok je to mirenje na snazi, sve je u redu. Problemi počinju kada se javi otpor, kada se formuliše očekivanje da je moguć (makar i najneznatniji) boljitak. Čim se nagovesti nada, mogućnost, uteha, sve se raspada.
Ako su Sioranove Sveske, kako je pre neko veče izjavio Ivan Milenković, brevijar očaja, onda je knjiga novela Svejedno je Agote Krištof antologija rezignacije.
Agota Krištof
SVEJEDNO JE
preveo s francuskog Bojan Savić Ostojić
Nojzac, 2025
