понедељак, 29. новембар 2021.

Tefteri: Petar Vjazemski (Polja 530, 2021)

Upravo je objavljen letnji broj časopisa Polja, a u njemu nastavak feljtona "Tefteri", posvećen Petru Vjazemskom. Izbor fragmenata preveo je sa ruskog Zorislav Paunković.





Po rođenju knez, a po pozivu pesnik, Petar Andrejevič Vjazemski (1792–1878) ostao je danas u pamćenju pre svega kao autor Stare beležnice. Ovaj predvodnik pesnika romantičara i akademik, Puškinov prijatelj i korespondent, a osim toga i visoki činovnik Ministarstva finansija i direktor Državne banke, svoje sveske je vodio od 1813. do smrti. Prvobitna namera autora bila je da beleži nacrte za pesme, pisma i basne, ali ubrzo su među zapisima počele da preovlađuju anegdote iz ruskog književnog života i kratki portreti ljudi iz njegovog okruženja.


Među autorima iz feljtona, Vjazemski je prvi koji se odlučio da za života objavi odlomke iz svojih svezaka: dvadesetih godina XIX veka. Nakon što je prestao da ih objavljuje u periodici, po mišljenjima dveju priređivačica izbora (V. Nečajeve i L. Ginzburg), Vjazemski je prema sveskama razvio prisniji odnos. Ipak, i kasnije je rešio da iz njih objavi odlomke, šezdesetih godina, ali ovog puta bez potpisa.
„Ne želim da se moje ime štampa. Teško je odsutnom i bolesnom da se pomeša s gomilom. Mnogi će me verovatno prepoznati, ali to je nešto drugo. Ja ipak ostajem zaštićen maskom. Sem toga, danas više ni čestita žena ne može da se pojavi bez maske u našoj javnoj književnoj maskaradi.“



Iz Stare beležnice 
(preveo Zorislav Paunković)



Filip je pisao Aristotelu: zahvaljujem bogovima ne toliko zbog rođenja sina, koliko zbog toga što se rodio u tvoje vreme. Mnogi klasicisti ne raduju se toliko zbog svog dela koliko zbog toga što je ono napravljeno po Aristotelovim preporukama. Jedan lekar govorio je o svom preminulom pacijentu: nije ozdravio, ali je, u svakom slučaju, umro prema svim propisima i pravilima nauke.



Iskustvo nije kći vremena, kao što se netačno tvrdi, već događaja.



Englezi roman pripovedaju, Francuzi izmišljaju; mnogi Rusi kao da roman prevode s nekog nepoznatog jezika na kojem se govori u nepoznatoj zemlji. Humbolt (naravno, u šali) priča da se u američkim šumama mogu naći veoma stari papagaji koji ponavljaju reči iz jezika plemena koje je odavno nestalo s lica zemlje. Kada se čitaju neki ruski romani ima se utisak da su napisani na osnovu reči tih papagaja.


Jedan pastor venčavao je dvoje mladenaca vrlo neuglednog i neprivlačnog izgleda. Po završetku obreda održao je poučan govor i između ostalog je rekao: „Deco moja, volite jedno drugo, volite se jako i stalno, jer ako se ne budete uzajamno voleli ko će vas drugi zavoleti.“ Ta pouka mi uvek pada na pamet kada Z. hvali X., a X. hvali Z.


Pitali su Jermolova za jednog generala, kakav je u borbi. „Stidljiv“ – odgovorio je.


Šamfor, diskutujući o ljudskoj pokvarenosti, citira nekog oštroumnog mizantropa: Bog bi nam poslao i drugi potop da je video korist od prvog.


NN kaže da žali ljude koji knjigu života čitaju od korica do korica s napregnutom pažnjom i usrdnim poštovanjem; oni obično loše prođu. Život treba pomalo listati, spretno i pravovremeno izvlačiti iz njega ono što se u njemu nađe dobro i po želji, a ostalo propuštati, ne razmišljajući o njemu. 

 
Ceo izbor i tekst o Vjazemskom ("Izbor iz nevidljive književnosti") možete pročitati na sajtu časopisa Polja.



Ovo je 4. nastavak feljtona Tefteri. Prethodni nastavci: 


S. T. Kolridž (br. 526/2020, link)

Žozef Žuber (br. 524/2020, link

Georg Kristof Lihtenberg (br. 522/2020, link


четвртак, 18. новембар 2021.

Оtto Tolnai SCANDAL (KOV, 2020)

Не може. Јаче је од човека. Кад хоће да из књиге извуче једну песму Ота Толнаија, у руци му се нађу макар три. Песме прибадаче. Чичкови.







Kako je djed


Пошто се негде у јужној америци
предао
а у београд стигао некако
чак из дубаија
црногорски нарко бос
на паузи прве судске расправе
случајно је прошао поред родбине
и нестрпљиво успут с родбином
прозборио покоју реч:
Kako je djed?
Šta radi mali Prle?
Je l' ste prodali konja onog - dobar je bio?!
међутим други део родбине
своје утиске саопштава
Vidi, molim te, kakve cipele ima.
I u Pljevljima je bio od stila:
и ја сам приметио 
да стасити монтенегрини
шетају у финим италијанским ципелама
да им је лаган крок
што се према џиновском расту
не би баш очекивало
своје опажање износим
свом лаконогом
црногорском пријатељу
заиста вели
када сам први пут сишао с планине
саветовала ме мати
одело може бити свакакво
али ципеле
нек увек блистају сине мој
за пултом последњег београдског
чистача ципела
занимљиво мало позорје
углавном црногорци столују
тамо на врху као на ловћену
иза раширених новина се крију
премда каже ми пријатељ
један другом добро распознајемо ципеле.


Обалавићу и њу


Истрчава под једно дрво
са жељом да је сенка
као хаљином згрне
одене
беше и мало ветра
лепо и дуго је одева
снег што поче да веје
сетила се књиге из младости
анина балска хаљина
хтела би да је сместа потражи
да прочита ту књигу
да је тутне у руку дрвета
чим сам ово испричао осетим
ако не набавим ту књигу
(један стари српски надреалиста
написао ју је 1956) грунућу у плач
обалавићу и њу
као што сам већ толике девојке 
током живота обалавио
мада сам ја први имао
анину балску хаљину
али сам је некоме ко чак не беше го
штавише на себи имашe мали везени гуњ
позајмио.


Ја сам пичка

на вратима билетари
зауставише цуру
са раста фризуром
пошто није имала карту
за рок концерт
Ја сам пичка од бубњара!
рече цура и уђе.


Ото Толнаи,
Scandal, изабране песме 2001-2017
KOВ 2020,
превела са мађарског Драгиња Рамадански








понедељак, 8. новембар 2021.

Čezare Paveze: RADITI JE ZAMORNO (preveo Dejan Ilić, Povelja, 2021)

 

Konačno se na srpskom pojavilo integralno izdanje krucijalne pesničke knjige Čezarea Pavezea, Raditi je zamorno (Lavorare stanca), zaslugom Dejana Ilića. Verzija je identična Einaudijevom izdanju iz 1943. gde su, uz originalno izdanje iz 1936, osim pesama koje je fašistička cenzura zabranila, pridodata i dva pesnikova eseja, "Umeće pesnika" (1934) i "Povodom nekih još nenapisanih pesama" (1940).

Na srpskom je dosad Pavezeovo pesničko delo bilo prisutno u dvema zbirkama objavljenim u biblioteci Reč i misao: Doći će smrt i imaće tvoje oči (prevod i izbor Milana Komnenića iz 1977. gde su uključene i posthumne pesme) i Dve cigarete (prevod Dejana Ilića, 1998, gde je uključen nepreveden ostatak iz Lavorare stanca).



 

JUTARNJA ZVEZDA

(Lo stedazzu)


Usamljeni čovek ustaje dok je još mračno

i zvezde trepere. Topli dah penje se 

s obale, gde je postelja mora, i ublažava

disanje. Ovo je čas kada se ništa 

ne može desiti. Čak i lula među zubima 

visi ugašena. Noćno je tiho zapljuskivanje. 

Usamljeni čovek upalio je lomaču od granja 

i gleda je kako rumeni zemlju. I more će 

uskoro biti kao lomača, usplamtelo.


Ništa nije gorče od svitanja dana 

u kome se ništa neće desiti. Ništa gorče 

od uzaludnosti. Umorna, visi na nebu 

zelenkasta zvezda, iznenađena svitanjem. 

Vidi more, još uvek mračno, i mrlju vatre 

na kojoj se čovek, da bi radio nešto, greje; 

vidi, i pada od sna među tamne planine 

gde je postelja snega. Okrutna je sporost 

vremena za onog ko ne očekuje ništa.


Vredi li da se sunce digne iz mora 

i dugi dan započne? Sutra će se vratiti 

mlako svitanje s bledim svetlom 

i biće kao juče i ništa se neće desiti. 

Usamljeni čovek hteo bi samo da spava. 

Kad se poslednja zvezda ugasi na nebu, 

čovek polako puni lulu i pali je.


Čezare Paveze (1908-1950)

Raditi je zamorno, Povelja, Kraljevo, 2021.

prev. Dejan Ilić

субота, 6. новембар 2021.

Suzan Atefat Pekam (iz antologije Savremene iranske pesnikinje)

Nedavno je banjalučka kuća Imprimatur objavila antologiju Savremene iranske pesnikinje. Knjigu je priredila (i sa persijskog i engleskog prevela) Jelena Mandić, a propraćena je pogovorom Nikole Đokovića. U antologiji je zastupljeno dvadeset autorki.





Suzan Atefat Pekam

URME


Nakon tri dana umotali su 
njegovo okupano telo u muslin
nije se čulo prigušeno zveketanje
dasaka, već samo mreškanje
bele tkanine. Sedela sam sa ostalim
ženama, virila sam iza
drvene izrezbarene ograde
u ćošku. One su se njihale
poput vrana ispod svelucave
kupole džamije, prekrivene
svojim čadorima koji su se
usled njihovog naricanja pomerali
napred-nazad, napred-nazad.
Crne glave su im se klatile stvarajući
ispresecane senke na ogradi, uz urlike
i ječanje muškaraca u prizemlju
dok su se snažno udarali
pesnicama u grudi, u ritmu
molitve za mrtve.
Jedna žena je stajala i držala poslužavnik,
zubima je stiskala
obod čadora, bio je toliko priljubljen
uz lice da joj se urezao u obraze. Nudila nam je voće
sa srebrnog poslužavnika dok je molitva
postajala sve glasnija, prateći
kretanje tela. Žena je
prolazila između sedišta
i nudila smežurane urme
slatkastog mirisa,
išla je od žene do žene.
Posmrtno platno bilo je položeno
negde u zemlju, izobličeno lice se
ukočilo ispod betonske nadstrešnice,
noge su bile okrenute u pravcu Meke.
Spustila je poslužavnik.
Uzela sam jednu urmu i voda mi je
krenula na usta pri pomisli na njenu slatkoću.


Susan Atefat Peckham
(1970-2004)
prevela sa engleskog: Jelena Mandić

Dates (English version
Na linku je još jedna pesma na engleskom, Ameh Joon Aunt Dear