Nedavno je u Zagrebu objavljena knjiga izabranih pesama Milana Dedinca, pod nazivom Pjesnik razgranat u noć. U ovoj publikaciji štampan je gotovo celokupan pesnički opus autora. Knjigu je, u izdanju izdavača pod nazivom Biakova, priredila Dubravka Bouša koja je napisala i opsežan predgovor i sačinila bio-bibliografske priloge u vezi sa ovim srpskim pesnikom koji je između ostalog poznat i kao jedan od trinaestorice potpisnika čuvenog manifesta srpskog nadrealizma, Pozicija nadrealizma. Iako su ograničenog dometa u smislu medijske pažnje i čitalačke publike, ovaj i slični poduhvati svakako mogu biti dragoceni u rekonstruisanju kulturnih veza naroda čiju noviju istoriju ne karakterišu odnosi razumevanja. Uz jednu pesmu Milana Dedinca, čitaocima bloga Jurodivi prenosimo i jedan kraći odlomak iz predgovora priređivača knjige.
U značenjskom sloju Dedinčeve poezije postoji unutrašnja koherentnost. Dedinac uporno istražuje bitak, utjecaj svijeta na pjesnika i pjesnikov angažman u tom svijetu. Dedinac je svoje ranije stihove, čitave pjesme ili neke dijelove pjesama često interpolirao u novu pjesmu (ili poemu) služeći se tehnikom kolaža ili montaže, preuzetih iz nadrealističkog slikarstva. Takvim postupkom nastale su manje pjesničke cjeline (pjesme, ali i poeme, npr. Javna ptica) kao i veći oblici (poput autobiografske pjesničke knjige Od nemila do nedraga koju možemo smatrati pjesničkim romanom ili romanom o pjesništvu).
Analiza pjesničkih slika njegove poezije, uz razmatranje društvenog konteksta u vremenu nastajanja pjesama, otkrivaju Dedinčev pjesnički znak prisutan u njegovoj poeziji kao njegov životni moralni stav nasljedovan iz nadrealizma (kojeg se nikada nije odrekao) kako poezija (umjetnost) ima moralni i socijalni smisao samo kad ne služi ni moralnim, ni socijalnim, nego samo svojim pjesničkim (umjetničkim) ciljevima.
Takav pjesnikov stav u svezi umjetničkog djelovanja (u smislu da je svako djelovanje ispit savjesti) prisutan je i u njegovoj poeziji, i u cjelokupnom novinarskom, publicističkom i javnom djelovanju. Njegov javni rad u svojim društvenim interesnim i intelektualnim sferama korespondira s njegovim pjesništvom. Za Dedinca, je kao i ostale nadrealiste, poezija bila način života, moralni čin. Poezija je kao moralni čin subjektivno proživljena i izjednačena sa životom, pa je i sam nadrealizam bio i moralni stav, a i način kao se stvara i živi. Svoje je pjesništvo Dedinac smatrao moralnim činom.
Dubravka Bouša
(odlomak iz Predgovora knjige: Milan Dedinac, Pjesnik razgranat u noć, Biakova, Zagreb, 2010)
Govori Noćilo
1
Ne ležem. Svu noć se svlačim, pa oblačim.
Gde vreba smrt?
Odakle?
Iz tog skupljenog plasta po kom sam sinoć ležao
pa razgrtao samoću
Vetre! vetre! što ćeš me pod veče
zateći na putu
čekaš me da prvo senkom istočno nebo zamračim?
U tebi, tebi
hoću
– kraj u ovom kaputu!
Ja ga noćas oblačim
da ga ne svlačim nikad više
nikad više
Kaži,
je li to vetar potonji koji mi oblak šalje?
Kaži,
gde vreba smrt?
Odakle?
Iza tog skupljenog plasta na kom sam dugo ležao
i razgrtao samoću
a ona trulo miriše
Ja noćas kaput oblačim
da ga ne svlačim
nikad više
Da li pod noćnim strašilom
koje ni polje ni mene nikada neće moći
od senke da sačuva?
Ah, samo – do plasta tog u noći!
Ja neću dalje.
Kaži,
je li to vetar potonji koji mi nebo šalje
o, smrti gluva?
1925.
Milan Dedinac (1902 – 1966)
iz knjige: Milan Dedinac, Pjesnik razgranat u noć, Biakova, Zagreb, 2010
Нема коментара:
Постави коментар