недеља, 23. мај 2021.

O romanu Ništa nije ničije u emisiji U prvih pet (Radio Beograd 2, 23. maj 2021)

U nedelju, 23. maja, Sara Arsenović je u emisiji "U prvih pet" (Radio Beograd 2) razgovarala sa Bojanom Savićem Ostojićem o romanu Ništa nije ničije i blogu Za sve pare, o umetnosti pripovedanja i nađenim sveskama, kao i o najsvežijim nalazima sa Zemunskog buvljaka.

Emisiju možete u celosti poslušati na sledećem linku:

https://www.rts.rs/page/radio/sr/story/24/radio-beograd-2/4380886/bojan-savic-ostojic.html




среда, 12. мај 2021.

Umetnost romana: Bojan Savić Ostojić – Ništa nije ničije (razgovor sa Petrom Protićem u Domu omladine, 11/05/2021)

Na linku u prilogu možete pratiti snimak razgovora o romanu Bojana Savića Ostojića Ništa nije ničije. Veče je održano 11. maja u Domu omladine, u okviru tribine "Umetnost romana" (urednik i voditelj Petar Protić).









Link ka snimku

петак, 7. мај 2021.

Bojan Savić Ostojić: MOJ SAT HANDKEA (Gete Institut, Beograd, 29. april 2021)

Dvadeset devetog aprila, u okviru Književnog kafea, mesečnog ciklusa beogradskog Gete Instituta, Bojan Savić Ostojić je sa Biljanom Pajić, urednicom programa, razgovarao o Peteru Handkeu.


Sveske Petera Handkea
Težina sveta, Povest olovke, Fantazije ponavljanja;
Na prozoru ujutru, Juče na putu, Noću pred zidom od senki drveća



Posle mnogih razgovora organizovanih u njegovu čast nakon dobijanja Nobelove nagrade, možda je teško govoriti o sopstvenom čitanju Handkea. Pa ipak, vredi se okušati u tome, barem za onoga koga s njegovim delom nije zbližila nagrađivanost već samo iskustvo pisanja.

Više od pripovedača i dramaturga, Handke je za Bojana Savića Ostojića pre svega sveskopisac. Prva od šest svezaka koje je do danas objavio, Težina sveta iz 1978, po mišljenju našeg sagovornika presudna je za prelom u njegovom opusu koji se desio sa tetralogijom Spori povratak kući, za poetički zaokret koji ga je, nakon početnog perioda posvećenog ispitivanju jezičkih manipulacija, odveo ka problemu neposrednog iskustva.

Osim njegovih beležaka, u razgovoru smo se dotakli Handkeovog opusa uopšte. Tom prilikom osvrnuli smo se na njegovo prisustvo na našim prostorima i na redigovanje prevoda nekih njegovih dela na srpski, za koje je bio zadužen upravo naš sagovornik.


(iz najave organizatora)


Snimak razgovora možete pratiti na linku u prilogu.





понедељак, 3. мај 2021.

Emanuel Bov: ARMAN (Službeni glasnik, 2021)

Uskoro će u izdanju Službenog glasnika izaći Arman, drugi roman Emanuela Bova, u prevodu Bojana Savića Ostojića. 

Treći program Radio Beograda večeras počinje da ga emituje u svom ciklusu Putevi proze, u naredne dve nedelje. 


foto: Roger-Viollet/Albert Harlingue

„Videh sebe u detinjstvu, sa noktima pretankim da bi mi ih roditelji negovali, sa plavom kosom čiju kovrdžu još čuvam, zatim videh sebe kao dečaka, rođenog nekoliko godina pre 1900, koji se raduje izložbama i narodnim praznicima, koga žalosti pomisao da će umreti pre proslave 2000. godine, koji se boji da mu majka neće razlikovati karanfilić i kukutu, koji se nikad ne smeje iza leđa profesorima sa naočarima, koji voli lokomotive sa vetrobranom, koji po knjigama koje čita traži opise mučenja, a kasnije i ljubavne scene, kome su omiljeni predmeti istorija i geografija, koji ima drugove, od kojih danas neke zamišljam spreda, a druge, one što su uspeli u životu, iz profila.“


*


Po originalnoj mešavini emotivnosti i nonšalancije, Bovov Arman nam se predstavlja kao dvojnik Viktora Batona iz Mojih prijatelja. Čini se, međutim, da je za razliku od ovoga uspeo u životu: ima stalno boravište, živi sa bogatom ženom, ništa mu ne fali. Kada jednog zimskog dana slučajno sretne Lisjena, prijatelja iz siromašnih dana, neće odoleti da mu pokaže koliko je imućan i drugačiji. Usput će sebe samog videti u novom svetlu i uvideti da ne samo da se uopšte nije promenio već da, naprotiv, možda uopšte ne želi sve što je stekao.

Originalno objavljen 1927. Arman je vrhunac pointilističke veštine autora Mojih prijatelja. Ovo je prvi prevod romana na srpski jezik.


*

„Volim da se nađem na uzvisini s koje puca pogled na otvoreni prostor. Ponekad imam potrebu da vidim onoliko daleko koliko mi oči dozvoljavaju, da vidim dokle se prostire vazduh koji dišem. Moji problemi se tada umanje. Postepeno se utope u muke svih onih koji me okružuju. Više nisam jedini koji pati. Godi mi pomisao da u nekoj od ovih kuća koje se prostiru unedogled živi neko ko možda liči na mene. Svet mi se tada čini bliži, njegove radosti i boli dublje i neprekidnije.“


naslov izdanja iz 2019 izdavačke kuće Cent pages iz Grenobla 



ovde pročitajte više o autoru i o knjizi Moji prijatelji