DOLAZI NOĆ, ILI KAKO SE TO VEĆ ZOVE
Dolazi noć, ili kako se to već zove.
Te riječi kažeš svojim riječima.
Što ćemo, moje riječi, pitaš ih.
Ti misliš da pitaš njih, a one drže
da tebe pitaju. Tko bi tu trebao
kome odgovoriti? Dolazi noć, noć se
ne može zaustaviti. To kažeš ti njima,
to kažu one tebi. Tko kome to kaže?
Što ćemo? Pitaš ti, pitaju one.
A noć je na prozoru. Prozor je riječ.
Gdje je prozor? Dolazi noć. Tvoja noć,
njihova noć. Noć koju se ne može
zaustaviti. O moje riječi, vas sam
jedino imao. I mi smo tebe jedino
imale, kažu. Tko je tu koga imao?
O čemu je bila riječ? Čiji su ovo
upitnici, pitaš ti, pitaju one,
pitaju upitnici. Ali to je sada
ionako svejedno, i tebi i njima.
Dolazi noć, noć, ili kako se to već
zove. Upalite svijeću, kažeš riječima,
upali svijeću, kažu one tebi.
A gdje je svijeća, pitaš ti njih.
Gdje je svijeća, pitaju one tebe.
Gdje je svijeća, pitate zajedno.
Danijel Dragojević,
Negdje,
Fraktura, 2013.
