Dolazi noć, ili kako se to već zove

DOLAZI NOĆ, ILI KAKO SE TO VEĆ ZOVE

Dolazi noć, ili kako se to već zove.

Te riječi kažeš svojim riječima.

Što ćemo, moje riječi, pitaš ih.

Ti misliš da pitaš njih, a one drže

da tebe pitaju. Tko bi tu trebao

kome odgovoriti? Dolazi noć, noć se

ne može zaustaviti. To kažeš ti njima,

to kažu one tebi. Tko kome to kaže?

Što ćemo? Pitaš ti, pitaju one.

A noć je na prozoru. Prozor je riječ.

Gdje je prozor? Dolazi noć. Tvoja noć,

njihova noć. Noć koju se ne može

zaustaviti. O moje riječi, vas sam

jedino imao. I mi smo tebe jedino

imale, kažu. Tko je tu koga imao?

O čemu je bila riječ? Čiji su ovo

upitnici, pitaš ti, pitaju one,

pitaju upitnici. Ali to je sada

ionako svejedno, i tebi i njima.

Dolazi noć, noć, ili kako se to već

zove. Upalite svijeću, kažeš riječima,

upali svijeću, kažu one tebi.

A gdje je svijeća, pitaš ti njih.

Gdje je svijeća, pitaju one tebe.

Gdje je svijeća, pitate zajedno.

Danijel Dragojević,

Negdje,

Fraktura, 2013.