Tanja Marković

Prizori


Dobro se skuplja u naborima jarko crvene haljine

žene koja sedi i zuri u prazno lice pred sobom.

Konačno živim onako kako bih htela

kaže žena i drema tiho kao njena električno-pepeljasta mačka.

Nikakva pobuna? Snaga trpljenja? Osveta zlu?

Ne. Harmonične vibracije.

Jedan je citirao jednu koja je citirala drugu koja je citirala sebe.

I svi se slažu sa njenom babom: Svaka se na kraju uda za neprijatelja.

Stav. Opasani. Redenici.

U svakom kadru nekakav nerazvijen ljudski odnos.

Žena guli lak sa noktiju.

Ili se smeši u krezubo ogledalo.

Psi se naginju nad svoje odraze.

Izlozi prepunjeni fluorescentnim kineskim igračkama.

Ravnodušnost lutaka u skupoj garderobi.

Prizori bračnog života i baka što plaču po ćoškovima nad kutijicama sa novcem.



iz zbornika ženske aktivističke poezije Radost ludost, Beograd, 2010


Tanja Marković (1970)