Mogu slobodno reći da knjigu i sam nisam tako dugo čitao. To ima svojih prednosti. U maju, kada sam dohvatio prvo izdanje, još uvek bez zadnjih namera, prve impresije su bile: koliko je ovo sirovo, neprobrano, na momente divlje. Povremeno, osećaj: kao da sam tada smeo više, baratao bolje, kao da su mi se hrabrost i raspoloživost prema jeziku u međuvremenu smanjile. Čitao sam je skoro mesec dana, poglavlje po poglavlje, uzdržavajući se da je slistim u cugu, uživajući u tome koliko sam je zaboravio, i tek onda sam uredniku – koji je imao svoje ideje – natuknuo da bi upravo ovu knjigu trebalo ponovo izdati. Reizdanje sam pripremio u junu, tokom boravka u bečkom Muzejskom kvartu, u čemu su mi mnogo pomogli i totalno usputni razgovori sa Mašom Dabić (prevoditeljkom knjige na nemački).
Za prethodnih šest godina nisam se promenio samo ja već i buvljak, njegov socijalni status. Buvljak je postao mejnstrim, takoreći opšte dobro, legitimni kanal za sticanje (i kulisa za slikanje). Kvota mu je skočila. A desilo se i nešto što odslikava duboki fenomen ove knjige: promenio se standard. Neke cene – i cenkanja – već sa ove distance zvuče urnebesno, gotovo izmišljeno: naravno da mi nije padalo na pamet da ih "ažuriram" u skladu sa post-kovid cenovnikom. Ništa nije ničije je u međuvremenu postalo dokument.
Osim nekih materijalnih ispravki, u tekstu nema značajnijih intervencija. Jedina upadljivija razlika: na kraju je pridodat spisak pomenutih knjiga, koji je ipak (jer je o buvljaku reč) neiscrpan.
Bojan Savić Ostojić
foto: Slađana Šimrak, Berlin, 2019
Pripovedač ovog romana luta pijacama skupljajući tuđe dnevnike, ceduljice i razglednice, dok istovremeno pokušava da preboli sopstvenu ljubavnu istoriju. Koračajući u ritmu beogradskih ulica, on u odbačenim stvarima pronalazi skriveni puls grada i sklapa sliku o ljudima koji su tuda prolazili pre njega. Ovo je nostalgična knjiga o starim knjigama, uspomenama i sitnicama koje ostaju iza nas, ali i o čoveku koji u gomili pijačnih drangulija pokušava da pronađe sebe.
Saša Bošković, urednik izdanja
Protagonista romana Ništa nije ničije je i katalizator i katalogizator: kroz njega teku slike prolaznog sveta, u njemu se sakupljaju utisci i otisci iskustava koja ga lome i kale. Uranjamo u romor privatnog sveta koji se širi na ulice i pijace, i postajemo privilegovani posmatrači one intime koja se ne krije, nego se poklanja. Ništa nije ničije je dar čitaocima koji u šumu hartije umeju da čuju muziku sfera.
Vladislava Gordić Petković
Zamišljen kao svojevrstan omaž kolekcionarskoj strasti, oblikovan kroz (auto)ironični odnos prema posedovanju knjiga, ali i književnom nasleđu u najširem smislu reči, roman Ništa nije ničije Bojana Savića Ostojića inovira formu pikarskog romana i otkriva gradski buvljak kao poseban hronotop, svet u malom, alternativnu instituciju, pandan bibliotekama i univerzitetima, odnosno kao mesto tajnog i privremenog života knjiga u koji se upliću jedinstveni čitaoci, bibliožderi (...) Roman izrastao iz bloga u čijem je središtu buvljak, simbol privremenosti i razmene, ali i nekonvencionalni čuvar kulturne baštine, otvara još jedno ontološko i identitetsko pitanje – može li se biti bez imati? Drugim rečima, ako je trajno posedovanje nemoguće, kolika je onda vrednost odluke da domašimo slobodu neposedovanja u vremenu koje tek dolazi?
Jelena S. Mladenović


Нема коментара:
Постави коментар