MICHAUXOVA VELIKA BORBA
On ga oprndači i prileđi zemlji;
On ga graba i skrominja dok ne zadropće;
On ga druzgara i glaboće i baruši mu ušture;
On ga pratljači i tropara,
Topuzi ga stopo na sto i stepe na ste.
Na kraju ga ispredokusuri.
Drugi krzma, otprahuje se, plasne, kosprči se i mlavi.
Brzo će s njime biti svršeno;
Onda se pribre i zaštrokne... ali zaludu,
Obruč što se toliko kotrljao sruši se.
Abrah! Abrah! Abrah!
Klonu noga!
Puče ruka!
Krv poteče!
Rujte, rujte, rujte,
Ženture što ukrug urlate u rupce,
U loncu njegova trbuha krulji velika tajna;
Čudimo se, čudimo se, čudimo se,
Zurimo u vas,
I mi tražimo Veliku Tajnu.
On ga oprndači i prileđi zemlji;
On ga graba i skrominja dok ne zadropće;
On ga druzgara i glaboće i baruši mu ušture;
On ga pratljači i tropara,
Topuzi ga stopo na sto i stepe na ste.
Na kraju ga ispredokusuri.
Drugi krzma, otprahuje se, plasne, kosprči se i mlavi.
Brzo će s njime biti svršeno;
Onda se pribre i zaštrokne... ali zaludu,
Obruč što se toliko kotrljao sruši se.
Abrah! Abrah! Abrah!
Klonu noga!
Puče ruka!
Krv poteče!
Rujte, rujte, rujte,
Ženture što ukrug urlate u rupce,
U loncu njegova trbuha krulji velika tajna;
Čudimo se, čudimo se, čudimo se,
Zurimo u vas,
I mi tražimo Veliku Tajnu.
Zvonimir Mrkonjić (1938)
iz Knjige pesama mlađih jugoslovenskih pesnika
priredio Aleksandar Petrov
(lektira za VIII razred)
1978.
Нема коментара:
Постави коментар