goranovo proljeće 1986. — zoran ćosić — miroslav kirin — ljubeta labović

U ovom dvobroju QUORUM-a (4/5), do kojeg sam pre godinu i po dana došao na jedan podao, premda u biti čestit način (o čemu se više da pročitati na blogu Za sve pare) objavljeni su, pored ostalog, rezultati Goranovog proljeća za 1986. godinu. 

Došlo je, naime, do neobičnog presedana.


„Tradicionalna pjesnička manifestacija Goranovo proljeće svake godine raspisuje natječaj za mlade pjesnike, a u suradnji s Književnom omladinom Hrvatske, objelodanjuje se knjiga provnagrađenih autora i izbor tekstova drugonagrađenih pjesnika. Financijske (ne)mogućnosti prisilile su nas na odustajanje od posebne publikacije, pa smo drugonagrađene autore odlučili tiskati na stranicama časopisa, nadajući se da će i njima više koristiti pojavljivanje u takvom prostoru, nego li na stranicama samostalnog zbornika, koji uspijeva zainteresirati istom uski krug čitatelja. 

U pravilu se drugom nagradom nagrađuje dvadeset autora, no ove je godine stručni žiri u sastavu: Goran Simić (Sarajevo), Ljubomir Stefanović (Rijeka) i Vjekoslav Boban (Zagreb) nezadovoljan kvalitetom 360 prispjelih pjesničkih ciklusa, odlučio da pored prvonagrađenog pjesnika Dragana Grbića iz Beograda nagradi još četrnaestoricu pjesnika. 

Na žalost, jedan dio tekstova drugonagrađenih pjesnika zagubljen je nakon završetka rada žirija, tako da njihove pjesme nismo u mogućnosti publicirati (zajedno s tekstovima iščezle su adrese i telefonski brojevi). 

Ispričavamo se pjesnicima koji su doista nepravedno izostavljeni, dopuštajući mogućnost da nam naknadno dostave svoje pjesme, kako bismo ih mogli tiskati. 

Ovom prigodom predstavljam vam radove deset mladih pjesnika: Selima Arnauta iz Zenice, Krešimira Bagića iz Gradišta, Zorana Ćosića iz Miomice (SIC!), Emsure Hamzić iz Sarajeva, Miroslava Kirina iz Petrinje, Ljubete Labovića iz Beograda, Vladimira Maksimovića iz Sarajeva, Sime Mraovića iz Zagreba, Marijana Rupčića iz Petrinje i Branke Vuković iz Gornjeg Milanovca.“



Među pesnicima čiji rukopisi i kontakti, te mršave 1986. godine, nisu izgubljeni, prepoznatljivo je nekoliko imena onih koji su i kasnije objavljivali poeziju. 

Ali mene je privuklo ime Zorana Ćosića. Jedini Zoran Ćosić za koga znam glumac je i rodom iz Mionice. 

Iako sam za svaki slučaj pretražio toponim "Miomica", bio sam prinuđen da zaključim da je upravo taj Zoran Ćosić, zemljak, tada dvadesetdvogodišnjak, Goranovom žiriju poslao svoj rukopis pod nazivom "Autoportret". Sudeći prema kobisu, ostao je neobjavljen. 

Pored njegove pesme, preneo bih pesme još dvojice autora koje poznajem lično. 

Neću ih pitati za dozvolu, očekujući da i njih ovo podsećanje na Proljeće pre 32 godine prijatno iznenadi.  

————————

zoran ćosić

iz zbirke „autoportret“

Buba-mara je prišla mom desnom uhu

i sa neskrivenim uzbuđenjem

prošaputala:

„Vreme je, lorde moj.“

Protrljao sam oči

i namignuo kao dečaci iz komšiluka

kad puste orla iz zamke.

Ustao sam masirajući kolena

i listove

zamolivši buba-maru

da mi spremi odelo i plašt.

Napolju je još uvek bio mrak

pa nisam mogao da naslutim

da li će uskoro zora

ili je tek pala noć.

I uzalud sam pokušavao da se setim

da li mi iz oka

kaplje april,

il mi se to smeje oktobar.

————————

miroslav kirin

što je sigurno, sigurno je

krzna skupocjenih zvijeri pozivaju se na, na

vodeći svoje porijeklo, pepeo spaljenih

barbarskih brda. tako se žeste u izlivu

svojih optužbi! tu jasno izraženu, genocidnu

ideologiju ne prihvaća, u svakom slučaju, u

svakom pogledu, poslijeratna generacija

mladih gmizavaca. iako u svom sjećanju nose

viziju predaka, izumrlih dinosaura, ne mogu

proturječiti krznašima jer, jedno je sigurno,

a što je sigurno, sigurno je

————————

ljubeta labović

volim da šutiram kestenove

Više od svega volim

da po ulicama šutiram kestenove.

Ništa nije važnije na svetu

Od šutiranja kestenova po ulicama.

Gledam ih kako skakuću

između brižnih prolaznika

kao mali bronzani divojarci.

Naročito kad je septembar

Tada se rasprskavaju koružbine

I čist sadržaj pada pred noge. 

QUORUM, 4/5, 

1986.