понедељак, 27. фебруар 2012.
M. Pogačar/B. Vasić
понедељак, 30. јануар 2012.
Agon broj 16
Šesnaesti broj Agona u rubrici prevedena poezija čitaocima predstavlja dobitnika Nobelove nagrade za književnost za 2011. godinu, Tomasa Transtremera. U prevodu Slavice Agatonović, švedski pesnik je zastupljen izborom haiku pesama iz njegove za sada poslednje knjige, Velika tajna (2004) koja do sada nije prevođena na srpski jezik, ni u delovima, ni u celini.
Rubrika poezija po prvi put je tematska, u cilju predstavljanja jedne regionalne pesničke scene sa kojom čitalačka publika u Srbiji, i pored nepostojanja jezičke barijere, čini se nije u dovoljnoj meri upoznata. Predmet ove rubrike je predstavljanje savremene crnogorske poezije, a pesmama su zastupljeni Dragana Tripković, Dušan Đurović, Vladimir Đurišić, Sanja Martinović i Jovanka Uljarević. Uredništvo se ovom prilikom zahvaljuje Vladimiru Đurišiću čija je pomoć bila dragocena pri izboru zastupljenih autora.
Kao i prošle godine, rubrika o poeziji poslednjeg broja Agona u kalendarskoj godini donosi temat posvećen pesničkoj produkciji domaćih autora/ki mlađe generacije u toj godini. Uvodni tekst priređivača temata, Jelene Milinković i Vladimira Stojnića kritički se osvrće na knjige analizirane prikazima koji sačinjavaju okosnicu rubrike i pokušava da izvede uopštenije zaključke o domaćoj pesničkoj sceni i položaju i međusobnom odnosu određenih poetskih paradigmi koje je sačinjavaju. Nakon uvodnog teksta, slede prikazi četrnaest pesničkih zbirki mlađih autora/ki koje su objavljene tokom 2011. godine. O knjigama Ivane Maksić, Uroša Pajića, Marka Stojkića, Gorana Korunovića, Vladimira Tabaševića, Bojana Vasića, Filipa B. Vukotića, Ognjena Petrovića, Danice Pavlović, Vladimira Stojnića, Marjana Čakarevića, Enesa Halilovića i Viktora Radonjića pišu Čarna Popović, Bojan Samson, Marjan Čakarević, Danilo Lučić, Nikola Živanović, Vladimir Vukomanović, Vladimir Stojnić, Biljana Andonovska, Jelena Milinković, Jelica Kiso, Bojan Savić Ostojić, Sonja Šljivić i Aleksandra Đurić. Temat se zatvara apendiksom koji obuhvata izbore pesama iz svake prikazane knjige. Uredništvo koristi ovu priliku da se zahvali na uspešnoj saradnji autorima prikaza.
http://www.agoncasopis.com/
Uživajte u čitanju!
среда, 18. јануар 2012.
Marjan Čakarević

Jurodivi blog donosi jedan mini ciklus iz Sistema, kao najavu predstavljanja ove knjige u tematu narednog broja Agona koji će biti posvećen mlađoj pesničkoj produkciji u 2011. godini.
NOVE TENDENCIJE
Posle pada nule
metafizička disperzija
ontološka recesija
postidentiteti
Nastupa nova tektonika
NULTA TAČKA
Bela lepoto
projekciono dimenziona harmonijo
bezdimenziono jezgro
egzistencijalno savršenstvo
Početna tačka si
budućih sistemskih arhitektura
Blaga tajanstvena svetlost
što uvija se oko
treperi po
i
u presudnom
ekstatičnom mestočasu
prvi zrak ti
oštriji od nule
ničega
prostreljuje centar
Svet je fraktal te tačke
ODREĐENJA
Egzistencijal
egzistencijalni potencijal
egzistencijalni funkcional
Individuum
ium
Ja
poslednji fraktal nulte tačke
jaum
Marjan Čakarević (1978)
iz knjige Sistem, Gradac K, Čačak, 2011.
четвртак, 5. јануар 2012.
Viktor Radonjić

Objavljena je nova knjiga pesama Viktora Radonjića, Žvakanje amalgama. Knjiga sadrži 20 pesama i 20 ilustracija likovnog umetnika Alekse Gajića. Jurodivi blog donosi jednu pesmu i jednu ilustraciju iz knjige.
*
Ćutimo
O kiši
Ćebetu na travi
Potopljena ostrva
Iz daha
Cede pupčanu vrpcu

Nerođene smrti
Žmurim
Ruke
Kao da znaju
Da će postojati i sutra
Miruju
Na bubnjevima ranih ljudi
Duh noći
Otkrio se na usni
Donjoj
Bezmalo beloj
Nag
Zaplašen počinkom
Osluškujemo grane
Iz trupa zimskih ptica
Opirem se zadahu susretanja
Novog
I ponovljivog
U starenju pauze
Viktor Radonjić (1973)
iz knjige Žvakanje amalgama, Mostart, Zemun, 2011
уторак, 6. децембар 2011.
Antologija njujorške poezije 21. veka - Tracy Grinnell

HELENA, FUGA
Četvrti deo:
jezici, među kojima se
davim
, moji
udovi su, palčevi
leteći fantomi, što podležu
, odblescima
pucnji odzvanjaju
linijama, slikama –
oblicima
osude načinjene, od kamenja
, šljunka, neprevrnute, urne
se spaljuju
prate moj,
grad, jure
, telesne figure
, odsečena i otvrdla
moja, lomača
potop guta
, nestale
poruke nakrivljene sa
šuta, samo zaglavljene, kvartele,
, kao da je,
smak sveta
životinje slomova
sputane, u sobama
pogleda uprtih
u bilo šta tamu,
zemlja, voli
vraća se, odatle
svaka prva linija, uzrokovano
izgubljeno šta je, sve
je, šta polažem
, ovde
zidovi će sve to imati
ogrnuti pesmama, kavge
u nastavku, mesto, ja
, više ne poznam, nego volim, ja,
potpisana
Trejsi Grinel (Tracy Grinnell, 1975)
sa engleskog prevela Ivana Maksić
iz knjige Dan kada je umrla Lejdi Gaga, antologija njujorške poezije 21. veka, Peti talas, Niš, 2011.
уторак, 29. новембар 2011.
Weldon Kees


ROBINSON
Pas je prestao da laje nakon što je Robinson otišao.
Njegovo delo je okončano. Ovaj svet je sivi svet
i nije bez nasilja, rita se ispod velikog klavira,
dok potera iz košmara protiče po planu.
Ogledalo iz Meksika prikačeno na zid
ne reflektuje ništa. Staklo je crno.
Sam Robinson čini da slika bude Robinsonovska.
A ona je po celoj sobi – zidovi, zavese, police,
krevet, zatamnjena fotografija Robinsonove prve žene,
tepisi, vaze, cigare u odeljku za duvan.
Ispunili bi sobu ako bi Robinson ušao.
Stranice u knjigama su ispražnjene,
u knjigama koje je Robinson čitao. To tamo je njegova
omiljena fotelja ili mesto gde bi fotelja bila da je Robinson tu.
Telefon zvoni po ceo dan. To bi mogao biti
Robinson. Nikada ne zvoni kada je on ovde.
Napolju, bele zgrade žute se na suncu.
Napolju, ptice neprestano kruže tamo
gde je drveće stvarno i ne odlazi na odmor.
sa engleskog preveo Vladimir Stojnić
iz antologije The Oxford Book of American Poetry, Oxford University Press, 2006
четвртак, 24. новембар 2011.
Agon broj 15

Petnaesti broj Agona u rubrici prevedena poezija čitaocima predstavlja savremene slovenačke pesnike. Kroz pesme Braneta Mozetiča (u prevodu Romea Mihaljevića), ispisane u ispovednom tonu, provejava nesigurnost i zebnja povezana sa društvenom neprihvatljivošću homoseksualnosti lirskog subjekta. Poeziju Uroša Zupana (u prevodu Ane Ristović) karakteriše jednostavan i neposredan izraz kojim se tematizuje nenametljiva seta, ali i vitalnost egzistencije. Miklauž Komelj u ciklusu Beskonačne situacije (u prevodu Ivana Antića) piše filozofski duboko ukorenjenu poeziju koja, ignorišući uobičajene stilske instrumente, na harizmatičan način problematizuje odnose imenovanja i izgradnje identiteta.
U rubrici poezija prezentovani su pesnički ciklusi Maje Ručević, Filipa B. Vukotića, Bojana Vasića i Marije Vasiljević. Maja Ručević se oglašava raspričanom poezijom u kojoj se smenjuju diskurzivnost i slikovitost, smela metaforičnost i retorska teatralnost. Pesnički jezik Filipa B. Vukotića je spontan i ekspresivan i donosi dinamizam i kabaretsku atmosferu, na tragu jednog Ljubomira Micića, ili Branka Ve Poljanskog. U novom pesničkom rukopisu Bojan Vasić piše poeziju usitnjenog, sintaksički frekventnog i neprozirnog jezika, odnosno jezika ne kao sredstva, već kao predmeta egzistencije. Ovi promišljeni stihovi svedoče o nemogućnosti bilo kakvog preobražaja prisustva u jeziku, i simbolizuju okoštalost samodovoljnog označitelja koji se iscrpljuje u tautološkom ukazivanju na samog sebe. U svom kratkom ciklusu Proleće, Marija Vasiljević kroz minimalističke zapise nedorečenošću očuđava početne mimetičke motive.
Rubrika o poeziji donosi temat koji je priredio Bojan Savić Ostojić, o čuvenom francuskom ukletom pesniku i dramskom piscu, Antonenu Artou. U prvom tekstu odeljka, Moris Blanšo, polazeći od prepiske koju je pesnik imao sa urednikom časopisa Nouvelle Revue Française, Žakom Rivijerom, daje jedno tumačenje veze specifičnog stanja Artoovog duha i strukturne nedovršenosti njegove poezije. Pomenuta pesnikova korenspondencija sa Žakom Rivijerom čini drugi odeljak temata. Ova pisma koja su nastajala tokom 1923. i 1924. godine, a koja se čitaju u jednom dahu, predstavljaju dragoceno svedočanstvo o nekim autopoetičkim detaljima vezanim za stvaralaštvo Antonena Artoa. Prepiska je dodatno zanimljiva jer otkriva prevodilački dijalog Bojana Savića Ostojića koji je preveo Artoova pisma i Slobodana Ivanovića koji je preveo Rivijerova pisma. Temat se završava proznim ciklusom Antonena Artoa, pod nazivom Nervomer. Nervomeru su ovom prilikom pridodata i dva autoportreta pesnika.
Uživajte u čitanju!
Vladimir Stojnić