Prva knjiga Miodraga Danilovića, Sivi zbeg, u jednom pakovanju donosi nekoliko persona: izgrađenog suptilnog liričara i preciznog a sugestivnog pripovedača, sklonog i veštoj dramatizaciji i dugom dahu.
Od teksta do teksta, koje neki, radi žanrovskih komoditeta, nazivaju "drugim književnim oblicima", postupno se otkriva po nijansa pisma i glasa Miodraga Danilovića. Čitamo kako se razuzdani ludizam okretno osenči melanholičnim tonovima - zamišljamo kako bi pisao Rešin Tucić da je zatvoren u reverdijevsku keliju. Čitamo kako se statičnost opisa slike i prizora razigra u živu kolokvijalnu prepirku u kojoj se za samoubistvo koristi žovijalna perifraza "trik pomoću kojeg se nestaje".
Onog najraskošnijeg Danilovića pročitaćemo, neočekivano, upravo u "Belešci u autoru", gde ćemo saznati da mu ni romaneskna ambicija ne bi bila nedostižna.
To ni izbliza nisu svi džokeri Miodraga Danilovića u ovoj ozbiljno odigranoj partiji pokera.
Bojan Savić Ostojić
U NEDOSTATKU PUDERA
Slobodanu Tišmi
Da sam gejša
Počistio bih
Kavez svog papagaja
Na prozorskoj dasci
Osušio izmet
Na vrelini popodnevnog sunca
Pred izlazak
Istucao u
Malenom porculanskom avanu
I posvetlio lice
Miodrag Danilović (1981)
SIVI ZBEG
Udruženje građana Knjižuljak, Beograd, 2013.
(Biblioteka Patenti)
ilustracija: Milica Jovanović
štampa: Grafovid, Zemun
photo: S A O G O
ilustracija: Milica Jovanović
štampa: Grafovid, Zemun
photo: S A O G O
Нема коментара:
Постави коментар